Dosad je pronađeno 14 lažiranih fakultetskih diploma i pet svjedodžbi. Prevaranti su dobili izvanredne otkaze, a slučajeve su preuzeli Državno odvjetništvo i policija. No što je s djecom kojoj su predavali?

Što mogu učiniti i kome se obratiti bivši učenici tih "učitelja" i njihovi roditelji ako smatraju da je dijete na bilo koji način zakinuto u kvaliteti obrazovanja? Je li to utjecalo na njihovo znanje iz određenog predmeta, uspjeh, u krajnjoj liniji, i na nastavak obrazovanja - upis u srednju školu te fakultet?

Ima li to dijete ili njegov roditelji pravo na bilo kakav vid odštete?

Voditeljica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Osijek izv. prof. dr. sc. Branka Rešetar sigurna je da djeca od takvih "učitelja" nisu dobila obrazovanje kakvo im je u Republici Hrvatskoj zajamčeno nizom međunarodnih dokumenata na čije su se poštovanje obvezali - poput Opće deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o pravima djeteta.

Prema tim dokumentima, objašnjava profesorica Rešetar za Glas Slavonije, Hrvatska je obrazovanjem dužna pripremiti dijete za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, ravnopravnosti spolova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama te poticati na zaštitu okoliša u kojemu živimo. Kada je riječ o djeci s poteškoćama u razvoju, država je dužna svakom djetetu osigurati redovno školovanje. A sve to i druga znanja, zaključuje Rešetar, djeci nisu mogli primjereno prenijeti i osigurati učitelji s krivotvorenim diplomama, osobe koje nikada nisu niti studirale, niti završile odgovarajući fakultet.

''Djeca, odnosno roditelji djece kojima su predavali lažni učitelji mogli bi zatražiti pravnu zaštitu jer njihovo dijete nije dobilo odgovarajuću edukaciju koja im je u našem pravnom sustavu zajamčena. Kad bi se radilo o izoliranom slučaju, tada bi se možda moglo govoriti samo o individualnoj odgovornosti pojedinca za počinjeno kazneno djelo, međutim kako je riječ o većem broju lažnih učitelja postavlja se pitanje sistemskog ugrožavanja prava djece na obrazovanje sukladno nacionalnim i međunarodnim standardima'', upozorava Rešetar.

''U tom smislu može se postavljati pitanje odgovornosti pojedinaca, ali možda i drugih koji su sudjelovali u izdavanju ili krivotvorenju diploma. S obzirom na to da je takve slučajeve preuzelo Državno odvjetništvo, oni bi možda mogli biti oštećenici u postupku, no to pripada u kazneno pravo. U odnosu prema bivšim učenicima koji nisu dobili odgovarajuće obrazovanje, nadležno Ministarstvo bi trebalo pronaći odgovarajuće rješenje'', smatra Rešetar.

Stručnjak za kazneno pravo, doc. dr. sc. Igor Vuletić, s Katedre kazneno-pravnih znanosti pri osječkom Pravnom fakultetu, objašnjava ima li sve ovo kaznenopravnu dimenziju te mogu li se i na koji način bivši učenici, odnosno njihovi roditelji, u postupku voditi kao oštećenici. Ističe, sve bi to bilo jako navučeno jer oštećenik je onaj koji je oštećen kaznenim djelom. Šteta se u pravnom smislu riječi mora konkretno izraziti, što je u ovom slučaju teško.

''Ako se vodi postupak, moramo prvo vidjeti za koje se djelo postupak vodi. Ako se djelo vodi za postupak krivotvorenja isprave, po meni je tu oštećena škola. Da bi se djeca i roditelji vodili kao nekakvi oštećenici prvenstveno moraju biti oštećeni materijalno, a toga u ovom slučaju nema. A kakva je i nematerijalna šteta zapravo je teško ili nemoguće dokazati. Isto tako, ne postoji garancija da bi nastava bila kvalitetnija da je djetetu predavao netko s diplomom. No djeca i roditelji na sudu mogu izjaviti da se osjećaju oštećenima, ali je pitanje bi li time išta postigli'', objašnjava profesor Vuletić napominjući kako bi sigurno bili oštećeni da je u pitanju nekakvo kazneno djelo protiv obitelji, djece, mladeži poput, primjerice, neke vrste zlostavljanja.

Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja stigla je samo informacija da "prema propisima koji uređuju obrazovanje ne postoje razlozi za poništavanje ocjene/ svjedodžbe, odnosno, nisu predviđene posljedice za učenike koji se trenutačno školuju, kao ni za učenike koji su već završili obrazovanje". ​

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević ističe da se do sada nisu susretali s ovakvim prijavama, no, u slučaju da prime upit djeteta ili njegova roditelja o povredi prava na obrazovanje zbog nezakonitog rada učitelja i ocjenjivanja jednog od predmeta, koji je bitno utjecao na daljnji nastavak djetetova školovanja, svakako bi ih, napominje, uputili da se obrate upravo Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Konkretno, prosvjetnoj inspekciji te Samostalnom sektoru za pravne poslove.