Dobermen, rotwailer, doge, ovčari - po zakonu o zaštiti životinja iz 2017. godine niti jedan od njih nije nužno opasan pas. Uz bull terijera, opasni su samo oni psi koji su ničim izazvani napali čovjeka ili drugog psa i nanijeli mu tjelesne ozljede.

''Nakon toga postoji postupak koji započinje veterinarski inspektor nadležni koji stavlja psa pod nadzor, taj pas je obavezan provest kastracije i sterilizacije'', rekao je Branko Sare, predsjednik Hrvatskog kineziološkog saveza.

Ministar poljoprivrede prije 11 godina donio je i pravilnik o opasnim psima. U njemu se propisuju uvjeti držanja pasa, mikročipiranje, kastracija, ali i još neki detalji...

A ako je riječ o opasnom psu onda ga morate držati u zato primjerenom prostoru, svakako zaključanog i s istaknutim znakom oštar pas. Takvog psa ne biste smjeli izvoditi bez brnjice ili povodca. Ni vlasnik mu ne može biti bilo tko, ta osoba mora biti starija od 21 godinu, poslovno sposobna i neosuđivana za niz kaznenih djela.

Neki gradovi imali su vlastita pravila. Primjerice - Mali Lošinj opasnim psima proglasio je dobermane, američke stafordske terijere, rotvajlere, doge, njemačke i belgijske ovčare, japanske borilačke pse i špiceve, mastife, šarplanince i njihove križance.

No sva ta pravila i oznake više ne vrijede. Prema sadašnjem zakonu, pas je opasan - ako vas napadne. Pa makar i pudlica.

''Ima puno razloga zašto bi se trebalo preventivno djelovati i zapravo davati dozvole onima koji žele i odluče se skrbiti za neku životinju. To radimo i s automobilima, i definitivno nitko ne može s automobilom, iako je njegov, izaći na ulicu nego prije toga treba položit vozački'', rekao je za Dnevnik.hr Luka Oman, savjetnik ministra poljoprivrede.

Tko krši Pravilnik o opasnim psima, slijede mu kazne od 20.000 do 50.000 kuna.

Kad pas napravi problem - tko je odgovoran?

''Uvijek vlasnik. Morate biti svjesni kakvog psa imate. Često odbijam mnoge ljudi koji su zainteresirani za štence, jer vidim da to nije baš za njih. Znači, to nije veliki bijeli pas s kojim ćete se šetati po rivi i da vas svi gledaju. To je lovni pas koji traži puno kretanja'', Sanda Jurjević, uzgajivačica pasa dogo argentino.

Na koji način treba ovakvu pasminu držati pod kontrolom?

''Prvo da je pas odmalena socijaliziran, da se kreće među ljudima, među psima, da je naviknut na razne situacije. Nisu ni oni svi isti. Ne znači ako je pas iste pasmine da su svi isti, ali svaki vlasnik mora poznavati psa, šta voli, šta mu smeta'', otkriva Jurjević.