Od usuglašavanja stavova o granici između Hrvatske i Srbije još uvijek nema ništa

Ovo se pitanje provlači još od vremena mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak RH, ali se konačni dogovor ne nazire. Hrvatska strana želi granice u granicama katastarskih općina, a srbijanska misli kako je normalno da se granica proteže sredinom Dunava.

Katastarskog hrvatskog teritorija na lijevoj dunavskoj obali neusporedivo je više nego srbijanskog s desne - hrvatske riječne obale. I dok je hrvatski teritorij u Srbiji bogat šumom i plodnim zemljištem, devetstotinjak hektara srpskog teritorija u Hrvatskoj većinom je neplodno. U katastarskim planovima stoji kako se s lijeve strane Dunava nalaze dijelovi k.o. Draž (Karapanđa i Kenđija), dijelovi k.o. Zmajevac (Kalandoš i Šmaguć koji se prostiru do pokućnica Bačkog Monoštora), potom Adica, Kazuk i Zmajevačka kučka, kao i dijelovi k.o. Kopačevo (Poluostrvo, Varošviz, Zverinjak i Srebrnica). Ukupno je to desdetak tisuća hektara, dok je, za usporedbu, površina katastarske općine Osijek 6576 hektara, podsjeća Glas Slavonije.

U veljači prošle godine Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić dogovorili su se da će Hrvatska i Srbija u dvije godine pokušati postići dogovor oko granice, a ne uspiju li u tome, obratit će ne nekom međunarodnom sudu. Zadano vrijeme, doduše, nije prošlo, ali je suglasje daleko.

Pozicije su najudaljenije upravo kada je u pitanju razgraničenje na Dunavu. Državni tajnik u srbijanskom ministarstvu vanjskih poslova, Nemanja Stevanović, ujedno i nacionalni koordinator za rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom, kazao je u intervjuu za Tanjug da su najveća prepreka sporazumu dva riječna otoka - Šarengradska i Vukovarska ada, pri čemu Zagreb, prema njegovu mišljenju, inzistira na rješenju koje je suprotno međunarodnom pravu.

''U pitanju Dunava slažemo se samo da se gotovo ni oko čega ne slažemo zato što problem vidimo potpuno drukčije. Oni ne žele promijeniti stajalište koje je potpuno u suprotnosti s međunarodnim javnim pravom'', rekao je Stevanović, dodavši kako nije preveliki optimist da će dvije države razgraničenja riješiti bez suda. Smatra da će ona ići u korist Srbije ako se ne upletu 'izvanpravni čimbenici', odnosno ako Hrvatska ne bude koristila svoje članstvo u EU-u za 'ucjenjivanje'.

''Nadam se da nećemo doći pred treću stranu, optimističan sam, ali me iskustvo rada s Hrvatskom naučilo da prije svega treba biti realist, a kad ste realist radeći s Republikom Hrvatskom, niste veliki optimist'', prenose riječi Stevanovića, koji smatra da Hrvatska nakon iskustva sa Slovenijom i arbitražnim sudom neće pristati na takvu opciju, nego da će se, ako do toga dođe, ići na Međunarodni sud pravde u Den Haagu.

Beograd, osim što predlaže već spomenuto rješenje (granica sredinom Dunava), podsjeća još kako je takav princip o granici između dvije države sredinom plovnog toka Dunava već primijenjen i u slučaju razgraničenja između Austrije i Njemačke, Rumunjske i Bugarske te Mađarske i Slovačke. Stevanović, ipak, dodaje da je na sastanku međudržavnog povjerenstva za granice prošle godine došlo do određenog pomaka kada je riječ o kopnenom dijelu granice.

Hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova u odgovoru Hini, odbacilo srbijansku tezu o kršenju međunarodnog prava, ponovno istaknuvši da je bivša međurepublička granica hrvatskim osamostaljenjem postala i državna. ''Stajališta i zahtjevi Republike Hrvatske čvrsto su utemeljeni i u skladu su s međunarodnim pravom'', kaže MVEP i dodaje da Hrvatska traži da se u budući bilateralni ugovor o granici ugradi 'bivša republička granica iz 1991. godine koja je danom osamostaljenja Hrvatske već postala međunarodna granica između Hrvatske i Srbije'.

Drugim riječima, Hrvatska traži da temelj dogovora bude katastar. Sličan odgovor od MVEP-a još krajem 2017. godine dobio je i Glas Slavonije. ''Naše se stajalište temelji na međunarodnom pravu, uključujući i mišljenje arbitražne komisije za bivšu Jugoslaviju iz 1991. godine (Badinterova komisija) - prema kojem su granice bivših republika SFRJ danom osamostaljenja novih država postale međudržavne granice zaštićene međunarodnim pravom. Bivša međurepublička granica (danas međudržavna granica) između Hrvatske i Srbije, kako u Srijemu tako i na području rijeke Dunav (Kenđija, Karapandža, Šarengradska ada, Vukovarska ada, područje u blizini Apatina), bila je i jest precizno utvrđena i proteže se rubnim granicama katastarskih općina koje su ujedno bile i vanjske granice administrativno-teritorijalnih jedinica svake republike''. odgovorili su iz Ministarstva.

MVEP također naglašava kako u nastavku pregovora očekuje da se Srbija pridržava svojih više puta javno izrečenih načelnih stajališta o potrebi poštovanja bivših republičkih granica, kao jednog od temeljnih načela međunarodnog prava te da to primijeni pri oblikovanju svojih stajališta za cijelu granicu prema Hrvatskoj, jer za sada to prihvaća samo u jednom dijelu granice, u području Srijema.

Hrvatska strana dodaje da je na njezin poziv u Zagrebu, u lipnju 2018. godine, održan sastanak povjerenstva za granice, a potkraj prošle godine i jedan sastanak stručne radne skupine: ''Sada očekujemo poziv srbijanske strane za novu sjednicu, a nadamo se da će ona biti održana uskoro''.

Jedni od glasnijih o pitanju rješenja pitanja granice zasigurno su u Zajednici povratnika Hrvatske. Oni smatraju da granica ne smije ići sredinom dunavskog plovnog puta, nego isključivo po katastarskim granicama.