Posebno obučeni potražni psi namirisali su na Velebitu ostatake ljudskog tijela pokopane prije tri tisuće godina, što je tim hrvatskih stručnjakinja otkrio i razvio kao novu arheološku metodu.

Voditeljica arheoloških istraživanja Vedrana Glavaš sa Sveučilišta u Zadru i bivša glavna instruktorica potražnih pasa HGSS-a Andrea Pintar istražile su na padinama Velebita u blizini Karlobaga pretpovijesne grobove i rezultate objavili u međunarodnom časopisu Journal of Archaeological Method and Theory.

To je prvi put da je netko znanstveno obradio rad pasa kao biodetektora u arheologiji, razradio metodologiju i postavio referentne kriterije, kaže se u priopćenju književnice Rujane Jeger, koja je pokrenula on-line portal Pasji život.

Osim ljudi u istraživanju su sudjelovali psi školovani za detekciju posmrtnih ostataka i potražni psi: belgijske ovčarke Panda, Sattwe i Mali, te njemačka ovčarka Arwen.
Na lokalitetu Drvišica od pet iskopanih grobova u četiri su pronađena iskopine koje su radio-karbonskom analizom i arheološkom raščlambom materijalnih kultura datirane od osmog do prvog stoljeća prije Krista.

Drvišica je gradina na srednjem Velebitu, kompleksno nalazište koje zahvaća više od 30 hektara primorske padine.

U kulturnom smislu obuhvaća razdoblja od osmog stoljeća prije Krista do ranog modernog razdoblja. Uključuje prapovijesnu gradinu s nekropolom, rimsko naselje, bizantsku utvrdu i srednjovjekovnu crkvu Sv. Vida.
Iskopine su pronađene tijekom slijepe i dvostruko slijepe potrage, naglašava se. Pojam »slijepe potrage« znači istraživanje u kojem psi i rukovatelji ne znaju gdje je grob, a vođa arheološkog tima vjerojatno pretpostavlja gdje bi mogao biti.

»Dvostruko slijepa« potraga znači da grob nije vidljiv i da nitko na tom mjestu ne zna je li ciljni miris prisutan ili nije. Psi su uvijek izvođeni slučajnim redoslijedom kako bi se spriječili učinci reda, kaže se u časopisu.