Početak listopada i nakon 27 godina Zadranima vraća sjećanje u dane kada se grad našao u vatrenom okruženju i na korak da padne u ruke agresoru.

Na grad su padale tisuće granata. Herojska zadnja linija obrane ipak nije popustila, ali u samo nekoliko dana poginulo je 15 branitelja i 38 civila. Njima u sjećanje danas hod linijom bojišta na kojoj su postaje spomenici poginulima.

Od razornog tenkovskog projektila su početkom listopada '91., u odlučnim danima za obranu Zadra, poginula petorica mladih branitelja iz Imotskog.

"Prvi je tenk tu pogodio granatom i oni su poginuli na mjestu", kazao je branitelj Franko Krizman koji se dobro sjeća u kakvom su grču bili slabo naouružani branitelji. Znali su da zadnja linija obrane ne smije pasti.

"Strah i pakao. Možete zamisliti, svaki dan granate pucaju od svakud, topovi iz Smokovića i tko zna kojih mjesta. Svaki dan trepiš, umireš za obitelj, za sve", prisjeća se Krizman.

Zvonku su u istom danu poginule majka i baka. "Izbjegli smo iz Kruševa i došli tu, u kuću koju je otac izgradio i '91. godine na današnji dan, zapravo 6. listopada su stradale obje. Od tenkovskih granata na prvoj liniji dok sam ja bio u IV. gardijskoj brigadi", prisjetio se Zvonko Vrkić.

Milan, pripadnik 112. brigade, držao je položaje na bokanjačkom groblju. "Nije nas bilo puno u odnosu na neprijatelja, međutim, jedan moral, jedna snaga, jedna volja, želja za svojim gradom za svojom domovinom je odigrala ključnu ulogu", rekao je umirovljeni brigadir Milan Bašić.

U znak sjećanja na dane koji su za Zadar bili "biti ili ne biti" organizira se svake godine komemorativna hodnja 12 kilometara dugom linijom bojišta - od spomenika do spomenika poginulima. 

"Kada je Zadar bio napadnut i s mora, i s kopna i iz zraka, kada je bilo puno civilnih žrtava, kada su branitelji svijim tijelima branili sve nas, možemo samo osjećati ponos. S druge strane osjećamo i obvezu, svi oni nas gledaju odozgo", kazala je Ivana Haberle iz Udruge žena u Domovinskom ratu Zadar.