Nakon natjecanja u Bari u petak i Čoji u subotu, u nedjelju 5. kolovoza održat će se ovogodišnja 303. Sinjska alka - hrvatska viteška igra kojom se slavi pobjeda nad osmanskim osvajačima u bitci za Sinj 14. kolovoza 1715.

Na taj dan 700 hrvatskih branitelja iz Sinja odbilo je navalu turskoga zapovjednika Mehmed-paše Čelića čija je vojska brojala 60.000 vojnika.

U Cetinskoj krajini još živi predaja kako je Čudotvorna Gospa Sinjska otjerala Osmanlije, a Sinjani su kao vječni zavjet odanosti i poštovanja utemeljili vitešku igru Alku, oživljavajući tako svake godine prve nedjelje u kolovozu svoju slavnu pobjedu. Dva dana prije Alke održava se generalna proba (tzv. Bara), a uoči samog natjecanja druga generalna proba (tzv. Čoja).

U znak priznanja za poticanje domoljublja i očuvanje povijesnih, kulturnih, etnografskih i drugih vrijednosti, Sinjska alka je po međunarodnim mjerilima proglašena pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije 1979., a 15. studenog 2010. upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Naziv Alka potječe iz turskoperzijskog jezičnog sloja, a znači prsten, obruč.

Sinjska alka danas je jedinstveno viteško natjecanje u Europi. Nastala je početkom XVIII. stoljeća. Inače je nastavak mnogobrojnih viteških nadmetanja što su se održavala u nekim većim mjestima mletačke Dalmacije.

Povjesničari su utvrdili kako povijest Alke pokazuje da se ona u starini trčala u različito vrijeme, a katkad i dva puta na godinu.

Alka se tek od 1849. redovito trčala 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, što je čak utvrđeno i Statutom iz 1902. Od tada se stalno trči u kolovozu (i po novim pravilima), u prvoj trećini toga mjeseca, tako da se i Bara i Čoja i Alka održe u istom mjesecu.

Godine 1991. alkari i alkarski momci bili su jedina hrvatska povijesna postrojba koja je sudjelovala na svečanoj smotri Zbora narodne garde u Zagrebu (28. svibnja). Taj se dan danas slavi kao dan rođenja Hrvatske vojske.

Povijest svjedoči i kako se Alka trčala četiri puta izvan Sinja i to 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu, 1946. u Zagrebu, a  2017. u Vukovaru je održana svečana Alka, na kojoj je pobijedio alkar Ante Zorica.

Alka je snažan motiv i u hrvatskoj umjetnosti, što svjedoči i pripovijest Dinka Šimunovića "Alkar" (1908.), koja je prevedena na brojne svjetske jezike, između ostalih i na kineski. Glasoviti pak svjetski dirigent Oskar Danon je 1965. povodom 250 godišnjice Sinjske alke, napisao operu "Alkar".

Alka je pojedinačno viteško nadmetanje u kojem može sudjelovati najmanje 11 i najviše 17 alkara, a slavodobitnik je onaj koji u tri utrke gađanjem u alku prikupi najviše punata, odnosno bodova. Alkar, jahač na konju, u punom trku mora proći trkalištem dužine 160 m (tolerira se vrijeme do 12 sekundi) te pokušava kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka. 

U alkarskom nadmetanju mogu sudjelovati samo kopljanici i alkarski momci koji su podrijetlom iz staroga alkarskoga sinjskog kraja, kako je to odredio Statut iz 1833. godine. Taj kraj obuhvaća područje ograničeno selima: Zelovo, Potravlje, Maljkovo, Laktac, Bitelić, Bajagić, Gljev, Korita, Otok, Voštane, Kamensko, Tijarica, Budimiri, Nova sela, Bisko, Ercegovci, Dicmo, Osoje, Suške Lučane. 

Visina pak alke, koju gađa jahač na konju, je 3,32 m, mjerena od njezinog središta do zemlje. O postavljanju i točnoj visini brinu "namještač alke" i njegov pomoćnik; namještač alke štapom dužine 3,22 m umiruje alku i istovremeno kontolira njezinu visinu, dok pomoćnik zateže uže o koje je alka obješena.

Alkarski je kolut, to jest alka, od kovanog željeza, sastavljen od dva obruča sa zajedničkim središtem. Mjereći njihovu unutrašnju stranu, veći obruč ima promjer od 13,1 cm, a manji 3,51 cm. Obruči su međusobno povezani trima kracima koji idu od jednog prema drugom obruču i dijele prostor između njih na tri jednaka dijela. Obruči i krakovi debeli su 6,6 mm i imaju oštar rub s one strane s koje se kopljem gađa u alku. Petlja za vješanje alke je na polovici jednog od tri jednaka luka većeg kruga alke. 

Cilj igre je skupiti što više bodova u tri pokušaja. Za vrijeme utrka alkara na konju do alke, na konju i alkaru se nalazi sva oprema i niti jedan komad opreme ne smije otpasti. Ako se to ipak dogodi, a sam alkar to ne primijeti, uz dopuštenje alkarskoga vojvode može (a i ne mora) dobiti ponovno pravo trčati utrku. Ako alkar primijeti da mu je otpao dio opreme dužan je protrčati trkalištem bez gađanja alke, to jest sa "spuštenim kopljem".

Pogodak u mali srednji kolut - "u sridu" donosi tri punta, u gornji pregradak dva punta, a pogodak u jedan od dvaju donjih pregradaka po jedan punat. Ako dva ili više alkara nakon treće utrke imaju isti broj punata, izvodi se pripetavanje, to jest doigravanje. Svaki pogodak "u sridu" uz samog alkara koji je pogodio slavi i cjelokupno gledateljstvo, jer smisao samog nadmetanja nije samo pobijediti ostale takmace, već zbog same težine zadatka, pogoditi što veći broj "srida" uopće, što iziskuje veliku vještinu i umijeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštrom oku.

Svaki pogodak "u sridu" slavi se oglašavanjem limene glazbe, te pucnjima iz "mačkula" - starinskog topa. Trče se tri trke i bodovi se zbrajaju. Alkar s najviše osvojenih bodova postaje slavodobitnik. Slavodobitnik Alke je bogato nagrađen, a Sinjani i narod Cetinske krajine, do Alke iduće godine, slave ga kao svojeg najboljeg junaka i viteza. 

Alku je do sada najviše puta dobio Nikola Cerinić (slavodobitnik dvanaest puta), slijede ga Nikola Jelinčić (slavodobitnik osam puta), te Jozo Boko, Janko Kelava, Anđelko Vučković i Ognjen Preost, koji su po pet puta bili slavodobitnici Sinjske alke.

Najveći broj nastupa na Alci imao je Ante Grabovac Ivanov, koji ju je trčao čak 45 puta, a četiri puta je bio i slavodobitnik.

Slavodobitnik prošlogodišnje 302. Sinjske alke s ukupno sedam punata bio je Alen Poljak, koji je osvojio i Čoju. U prvoj i drugoj utrci osvojio je po dva punta, a u trećoj je pogodio u sridu. Na koplje mu je alkarski vojvoda Ante Vučić privezao plamenac hrvatske trobojnice, znamenje pobjede, a čestitala mu je predsjednica i pokroviteljica Sinjske alke Kolinda Grabar Kitarović, koja mu je darovala zlatni prsten s hrvatskim grbom i sabljom. Momak slavodobitnika nagrađen je zlatnom plaketom Alke, te je od predsjednice dobio srebreni prsten s hrvatskim grbom.