Kad dobra ideja padne na plodno tlo, kad okupi pozitivne i kreativne ljude, rezultat je još jedna lijepa ljetna priča u režiji umjetnice Božice Boške Kliman. Unikatna mozaik-klupa, peta po redu, u uvali Hrvatinj na otoku Sestrunju!

Na mjestu prolaska 15. meridijana, na mjestu koje spaja, kako je kazala gospođa Kliman, ljubav i sretne i radosne ljude.

A svi oni okupili su se u subotu navečer na svečanom otvorenju sestrunjske mozaik-klupe, na kraju priče koja je počela prošle godine potkraj kolovoza, kada je u uvali Hrvatinj izliven betonski okvir buduće mozaik-klupe.

– Sestrunjska klupa drukčija je ostalih jer smo je zbog udaljenosti i loše povezanosti s otokom morali raditi u fazama. Ali uspjeli smo, ponajprije zahvaljujući Ingrid i Alenu Švoriniću, ugljanskim Sestrunjcima, koji su i začetnici ideje da se u uvali Hrvatinj postavi mozaik-klupa. Ni  vrijeme nas nije služilo, često su nas pratili ili jaka bura ili kiša, ali ustrajali smo i rezultat je tu. Zbog svega toga ova mi je klupa možda „mrvicu“ draža od prethodne četiri, komentirala je gospođa Kliman na otvorenju klupe, na koje su došli brojni Ugljanci, Zadrani, prijatelji iz Zagreba i Sestrunjci vikendaši koji ljeto tradicionalno provode na otoku.

Ističe da su veliku pomoć otpočetka imali u malim i velikim Sestrunjcima, djeci koja su vikendom dolazila s roditeljima na otok, posebno se zahvaljuje obitelji Mare i Svetka Švorinića, čija je kuća u uvali Hrvatinj bila mali „štab“ graditeljima, uvijek otvorena i spremna za ispunjavanje svih zahtjeva.

- Tu su, naravno, i Mjesno odbor Sestrunj s predsjednikom Nenadom Šužberićem, članovi Udruge Estium, Danijel Fatović, Josip Šalov, Zdravka Dilber… Ne bih željela nekoga preskočiti! Uistinu, Sestrunjci su nas dočekali raširenih ruku i otvorena srca i ja im zahvaljujem jer sam na njihovu otoku stekla nove prijatelje, a svi zajedno dokazali smo da, iako mali, kad se ujedinimo – možemo što hoćemo, dodaje autorica klupe, kojoj su desna ruka bili kćer Nika, Tanja Rebac-Perica te Ingrid i Alen Švorinić s kćerima Korinom i Magdalenom.

U sestrunjsku  unikatna klupa, ili, kako su je na otvorenju neki nazvali „mozaik-klupu 15. meridijana“, „utrošeno“ je više od stotinu sati rada. Brod s ljudima i materijalom petnaest je puta dolazio na otok, a radilo se i do sedam sati dnevno. Svoj „potpis“, utisnuti mozaik-kamenčić, na klupi je ostavilo stotinjak ljudi, a gospođi Kliman posebno je drag rad Alena Švorinića, koji je jednu bočnu stranu gotovo u cijelosti napravio sam.

- Alen, kao pravi pomorac i kapetan, napravio je sidro! Sidro koje je na ovoj klupi više od ukrasa, to je simbolika i njegova života na moru i trajne vezanosti s otokom njegovih predaka, objašnjava „teta Boška“, kako je od milja zovu svi Sestrunjci.

Iako je vizualizacija klupe bila njezina ideja, slijedila je upute i želje Sestrunjaca, koji su htjeli da na jednoj bočnoj strani bude mjesna crkva sv. Petra i Pavla, pozadina klupe posvećena je 15. meridijanu, crti koja spaja sve točke na Zemlji na kojima se Sunce za svog prividnog kretanja u istom trenutku nalazi na najvišoj točki obzora – u zenitu.

- Na prednjem dijelu je velika maslina i to je moja posveta ovom divnom otoku, kojemu želim plodnost, ne samo u maslinama, nego i u svim sferama života. Tu su mjesto našle i dvije ribe koje povezuje srce, simbol ljubavi i zajedništva, dodaje  i ujedno najavljuje da će uskoro biti otvorenje još jedne klupe, čija je izrada počela potkraj prošloga ljeta – u ugljanskom naselju Sušici.

U programu svečanog otvorenja sestrunjske klupe sudjelovali su gitarist Ante Sjauš i tenor Marko Zekanović, Sestrunjci su goste počastili mesom s gradela i domaćim kolačima, a projekt izrade pete mozaik-klupe podržale su Općina Preko i TZO Preko, pišu Naši školji.