I dok u Perthu u Australiji ugostitelji nude gostima pištolje na vodu ne bi li tako otjerali dosadne galebove, kod nas to (još uvijek!) nije slučaj. Galebovi su se u zadarskim kvartovima toliko udomaćili da su neki postali poput kućnih ljubimaca.

Galebovi dolaskom ljetnih mjeseci sve više ''operiraju'' po gradovima, a svakodnevno ih se može vidjeti i u studentskoj menzi u Zadru. Ostavite li svoj obrok na stolu terase, nemojte misliti da će on za galeba proći nezamijećeno.

Većina vrsta galeba su svežderi koji, već prema prilici, jedu živu hranu ili otpatke i strvinu. No ipak preteže životinjska hrana kao što su ribe, mekušci raci ili bodljikaši, a ponekad i mali glodavci. Velike vrste, kao na primjer Larus marinus, pljačkaju gnijezda drugih ptica, a uspijevaju čak uloviti i ptice do veličine patke, pri čemu su žrtve uglavnom bolesne životinje. Suprotno tome, manje vrste daju prednost kukcima i crvima.

Svoju potrebu za vodom galebi zadovoljavaju pijenjem morske vode, a višak soli iz nje izlučuju preko parnih žlijezda smještenih u kljunu.

Galebovi su izvanredni "jedriličari", naročito pri jakom vjetru. Hranu traže prije svega na obali, ali ponekad otimaju lovinu drugim pticama. Ako rone za hranom, zaranjaju samo glavom i dijelom tijela.

Mogu doživjeti oko 30 godina.

Galebovi su se u zadarskim kvartovima toliko udomaćili da su neki postali poput kućnih ljubimaca.

Kod Opće bolnice Zadar hranu traži ''Božo''. Na Smiljevcu su djeca pripitomila mladog galeba i dali mu ime Đuro. Već nekoliko godina hranu traži na jednom zadarskom restoranu ''Jere''. Taj je galeb miljenik zadarskog suda koji se nalazi u blizini na čije prozore također svakodnevno dolazi  u potrazi za zalogajem.