Na Veliki četvrtak, 29. ožujka, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je Misu Večere Gospodnje na spomen ustanovljenja svete euharistije i svećeništva. Nadbiskup je za vrijeme mise oprao noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa.

„Na Veliki četvrtak duhom idemo u dvoranu Posljednje večere. Idemo srdačno zahvaliti za dar euharistije, za dar svetog svećeničkog reda, za zapovijed ljubavi koja je u temelju stvaranja civilizacije ljubavi. Posebno zahvaljujemo Isusu što je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. Taj spomen čin je najdraža i najdragocjenija uspomena koja najavljuje novo doba, novo vrijeme, novo nebo i novu zemlju. To zahvalno slavimo i s radošću spominjemo“ rekao je mons. Puljić u propovijedi, dodavši da na taj veliki dan kad je Isus ustanovio euharistiju, razmišljamo o toj svetoj tajni.

„Crkva se osjeća obvezatnom i pozvanom slaviti euharistiju od apostolskih vremena do danas. Apostoli su ‘svaki dan jednodušno i postojano hrlili u hram gdje su lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca, zajednički uzimali hranu, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda’ (Dj 2, 46-47). Osjećamo koliko su bili vezani uz taj događaj“ rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da je navješteni ulomak iz Ivanovog evanđelja divan tekst, a napjev kojim se pjeva samo je u svečanoj liturgiji Velikog četvrtka. „I sami napjev daje do znanja, ovo je poseban tekst. Tekst kojeg treba češće čitati. Tekst koji ne izvješćuje samo što se dogodilo, nego Isus nekoliko puta pita apostole: ‘Razumijete li ovo? Jeste li shvatili ovo?’. Tekst koji govori o nečemu novome. Isus donosi nešto novo i ostavio nam je to i gestom pranja nogu apostolima. Želimo to oživjeti i posvijestiti“ rekao je mons. Puljić.

Potaknuo je da bi bilo dobro nakon liturgijskog slavlja Velikog četvrtka ponijeti sa sobom to pitanje pa se pitati: ‘Biskupe, razumiješ li ovo? Oče, majko, razumiješ li ovo?’ Razumijemo li što nam je Krist htio poručiti tim prekrasnim ulomkom“ naglasio je nadbiskup. Poručio je da naš život nije samo egzistencija, ni koegzistencija.

„Naš život je pro-egzistencija – život za drugoga, služenje. Biti u službi drugoga. Takav život ima smisao. Tako se gradi civilizacija ljubavi. Želimo probuditi osjećaj zahvalnosti što je Otac poslao svoga Sina da se do kraja preda, žrtvuje za svakoga od nas, za svijet, za naše otkupljenje i spasenje. A onda daruje sebe, kaže ‘Uzmite i jedite. Uzmite i pijte’. Svaki put kad slavimo misu, mi se sjećamo divnog događaja kad nam je Isus ostavio sebe za hranu i ustanovio sveti svećenički red, svoje apostole koji će u njegovo ime vršiti službu posvećivanja“ rekao je mons. Puljić.

Obredi Velikog četvrtka podsjećaju na tri znakovita čina koja su se zbila u dvorani Posljednje večere: ustanove svećeničkog reda, presvete euharistije i civilizacije ljubavi. To opisuje liturgija čitanja: u prvom čitanju je opis slavljenja Pashe kod Židova, u drugom Pavlovo tumačenje Isusove posljednje večere kao sklapanje ‘novog Saveza’ i dirljivi opis pranja nogu apostolima a evanđelje donosi Isusovu zapovijed ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio i vi činite ovako’. „Ako civilizacija ljubavi nije još dovoljno zaživjela, ne možemo prati ruke da mi tome nismo krivi. Isus nas poziva da se aktivno uključimo u stvaranje te civilizacije“ potaknuo je nadbiskup.

Potom je protumačio kako je Mojsije odredio da će se slaviti pasha – kao dan uspomene na veliki Božji zahvat kad je Izraelce oslobodio ropstva. To neka im bude dan sjećanja. „Svoju zadnju večeru Isus je imao u sklopu židovske Pashe koja je označavala prijelaz iz egipatskog ropstva u slobodu, a bila je ujedno i svečanost proljeća. Slavlje je trajalo sedam dana, a obred je imao dva dijela: žrtvovanje janjeta, to je pastirski vid života i blagovanje beskvasnog kruha i gorkih trava, poljodjelski vidik života.

Pasha se slavila u zajedništvu obitelji i svi su bili na okupu. Započinjalo je prvom čašom blagoslova kojom se zahvaljivalo Bogu za čudesna djela koja je izveo u povijesti Izabranog naroda. Tada bi netko, obično najmlađi član obitelji, zapitao što to sve znači. Onda je slijedilo čitanje ulomaka biblijskih tekstova i njihovo tumačenje: ‘Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.

Toga sam dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Kad vas vaša djeca zapitaju: ‘Što vam taj obred označuje?’, odgovorite im: ‘Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuća Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao’. Nakon blagovanja janjeta, gorke trave i beskvasnog kruha, pjeva se Hallel: Silna nam djela učini Gospodin, opet smo radosni. Velika je prema nama ljubav njegova“ opisao je židovsko slavlje Pashe nadbiskup.

Prema opisu evanđelista, Isus se ponaša kao kućedomaćin koji predvodi ceremonijal pashalne večere koju je „vruće želio blagovati“ sa svojim učenicima. Nakon što je učenicima dao kruh i vino, uz riječi da su to njegovo tijelo i krv koja se prolijeva za nas na oproštenje grijeha, Isus je izrekao svoju oporučnu želju: ‘Ovo činite meni na spomen’, rekao je mons. Puljić. 

Nadbiskup je podsjetio da su prije nekoliko tjedana hrvatski svećenici na svom godišnjem pastoralnom kolokviju u Zagrebu razmišljali o Danu Gospodnjem i svećeništvu, nedjelji i vjernicima.

„Kao što je pasha bila uspomena na ono što su Izraelci doživjeli kad ih je Jahve oslobodio, tako nas i nedjelja vraća na događaj posljednje večere, ali posebice na događaj uskrsnuća. Onda će trijumfirati Božja snaga. Isus će uskrsnuti prvi dan u tjednu. To je nedjelja, nedjelja nas na to sjeća“ poručio je mons. Puljić.

Nakon mise, nadbiskup je u pratnji svećenika prenio Sveto otajstvo u ‘Božji grob’ u pokrajnu lađu katedrale, gdje je puk ostao u molitvi i klanjanju, uz pjevanje Gospinog plača koje je predvodio Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo. Žana Morovića.