Ovaj dokumentarac je bolan prikaz i udarac realnosti koji, među stalim, podsjeća da i u ovom trenutku metode "liječenja" homoseksualnosti nisu relikt davne prošlosti.

Ana Dragičević je u Psihijatrijsku ustanovu Lopača smještena kao malodobna djevojka, u travnju 2004. godine gdje je u izolaciji i zadržavanju sa starijim duševnim bolesnicima bila do srpnja 2007. godine, kada je odlučila javno progovoriti o "načinu liječenja" i svemu što je doživjela kao pacijent u krugu bolnice i bez kontakta s vanjskim svijetom, i to samo zato što se njezini roditelji nisu htjeli pomiriti s njezinom homoseksualnom orijentacijom.

Detalji "zatočeništva" maloljetne djevojke burno su odjeknuli u javnosti, a krajem svibnja 2008. godine uslijedila je i ostavka ravnateljice Mirjane Vulin, što je Upravno vijeće Psihijatrijske bolnice Lopača i prihvatilo. Komisija je nakon inspekcijskog nadzora zaključila kako je riječ o "torturi maloljetnih pacijenata", odnosno svojevrsnoj izolaciji i zadržavanju sa starijim teškim duševnim bolesnicima kako bi se maloljetnim pacijentima utjerao "strah u kosti". S tim ciljem, liječnici tim pacijentima nisu dozvoljavali niti izlazak u bolnički park, ni kontakt s obiteljima, a kontrola Komisije je pored toga pronašla u nekim slučajevima i prevelike doze antipsihotika i ostalih lijekova.

S obzirom na nedavna zbivanja oko slikovnice "Dugine obitelji" i neprijateljskog okruženja gdje osobe drugačije spolne orijentacije nisu sigurne i slobodne živjeti svoje identitete te okruženju gdje se izravno potiče na diskriminaciju i nasilje, ovaj dokumentarac je bolan prikaz i udarac realnosti koji, među stalim, podsjeća da i u ovom trenutku metode "liječenja" homoseksualnosti nisu relikt davne prošlosti. 

Dođite i ove srijede na "Antifjaku u sridu" u Knjigozemskoj u 20:30 sati kad će se održati projekcija filma: "Zašto" te kasnije slijedi diskusija kada će se i analizirati različita pitanja i problemi koji se čine/postave važnima.