Zbog većeg broja muškaraca nego žena u Kini, mladenke dostižu astronomske cijene, a društvo i ekonomija moraju se prilagoditi novonastaloj situaciji, piše The Economist u nedavnom članku.

Kina je patrilokalno društvo, što znači da se mladenka nakon udaje seli u muževu kuću, gdje se mora brinuti o svekrvi i svekru. Kinezi također puno više vrednuju sinove od kćeri.

Međutim, za razliku od zemalja u kojima se plaća miraz, u Kini se plaćaju mladenke. Od mladoženjinih roditelja očekuje se da plate vjenčanje i paru daju novac i imovinu, a cijene mladenki već godinama vrtoglavo rastu, piše Index.

Prema navodima pedesetogodišnjeg Rena iz sela Pi u predgrađu Pekinga, njegovi roditelji su za njegovu ženu dali 800 juana. Ren je sinovljevu mladu pred 12 godina platio deset puta više, a za ženu svog nedavno oženjenog mlađeg sina morao je izdvojiti čak 100.000 juana (oko 95.000 kuna).

U svijetu se na svakih 100 djevojčica rodi 105 dječaka. Budući da je muška stopa smrtnosti nešto viša od ženske, brojke se obično ujednače nakon puberteta.

Međutim, bivša kineska politika jednog djeteta narušila je prirodni omjer. Mnoge majke su u želji za sinom pobacivale ženske fetuse, pa je tako 2010. godine na svakih 100 djevojčica u Kini rođeno 119 dječaka. Demografi procjenjuju da Kini danas fali više od 60 milijuna žena.

Istočnokineska provincija Šandong leži između metropola Pekinga i Šangaja. Omjer djevojčica i dječaka u provinciji početkom desetljeća iznosio je 100:123. Tamošnje djevojke na glasu su po neuobičajenoj ljepoti i visini, pa često u potrazi za poslom i ljubavi nerijetko sele u velike gradove. Cijene mladenki u toj provinciji zbog toga su i za kineske standarde luđačke.

Cijena mladenke u selu Žongdenglou u Šandongu prije deset godina iznosila je 2000 do 3000 juana. Danas se kreće između 200.000 i 300.000 juana, a nije neuobičajeno mladenku platiti ni do 500.000 juana (što je oko 480 tisuća kuna). Usporedbe radi, pristojna godišnja zarada u provinciji iznosi 50.000 juana.

Brojke su slične i u ostalim selima. Zbog toga u Kini nema usidjelica, jer i udovice s lakoćom nalaze nove muževe. Za razliku od njih, muškarci su već nakon 25. godine "lanjski snijeg".

Najizglednije je da će bračna kriza u Kini potrajati nekoliko desetljeća, a zatim se riješiti sama od sebe. Kineske obitelji već se prilagođavaju novonastaloj situaciji.

Prema američkoj antropologinji Lihong Shi, sve više Kineza sinove počinje smatrati ekonomskim teretom. Prema statistikama kineske vlade, omjer dječaka i djevojčica 2015. godine je pao na 114:100.