Pročitajte kako je izgledao ''bliski susret'' Ranka Artukovića s golemim komadom stijene koja se odronula na području Velike Paklenice!

Prije nekih 15-ak dana, šetao sam psa, iznenadio me poprilično veliki kamen nasred male ledine u Paklenici - na mjestu kod divlje kruške, na početku platoa s potokom, gdje se šetači često zadržavaju i razgibavaju prije nego nastave put.

Pomislio sam da su u pitanju neki radovi, da su ga tu transportirali bagerom i sl. Čekaj... ali znam da bager gore nikako ne može doći; apsolutno nikakvih tragova uokolo nije bilo da bi netko taj kamen tu dogurao.

Zaključio sam da je kamen upravo tu pao s velike visine. Uostalom, vidi se po krateru koji je napravio okolo sebe.

Mora da je udarac bio strašan. Nisam tada imao mobitel kod sebe da to uslikam, pa sam odlučio to napraviti sljedećom prilikom, evo dakle danas  31/12/2017.

U zadnjih desetak godina, koliko sam ja mogao uočiti, to je drugi kamen koji se skotrljao i pao u opasnu zonu.

Onaj prvi, prije nekih 6-7 godina bio je upola manji od ovoga, ali je pao tijekom jedne kišne noći na put, na samom početku V. Paklenice, nekih stotinjak metara nakon parkirališta kod sadašnjeg mostića. Udubio je rupu oko 60 cm duboku okolo sebe. Nitko tome nije pridavao neku pažnju, nitko nije ni primijetio, ljudi razmišljaju o drugim stvarima ili o ničemu, što je super...

Za ovog kapitalca, čije snimke šaljem, procjenjujem da ima volumen oko 1 m3, dakle masu oko 2,5 tone, te da je pao s litice, s visine barem 300 metara iznad livade.

Međutim, nije padao vertikalno, već se skotrljao niz klisuru. Njegova početna potencijalna energija od oko 7,5 MJ tijekom padanja pretvorila se u kinetičku, a zatim u toplinsku (tijekom koje stotinke sekunde) prilikom samog udara. Kotrljajući se, u ranijim sudarima izgubio je makar 50% energije, ali sudeći po krater(ić)u kojeg je napravio u ledini, udar je bio strašan (sa stajališta onoga tko bi se tada zatekao tu - na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme).

Naime, još mu je preostalo dovoljno energije da napravi takav krater(ić). Sva sreća da tamo nije bilo nijednog "srećkovića" u trenutku udara. Zaista vjerojatnost da vas tako nešto pogodi skoro je ravna ništici, ali kao što vidimo, kamenje ipak pada; svakih 1, 10, 100, 1000 ili milion godina... Ali pada. Skoro svaki onaj kamen u dolini V. Paklenice, bio mali ili ogroman kao neboder, nekada je pao tu odozgo, najvjerojatnije pri nekim mikro ili makro-potresima.

Poruka cijele priče:

Ipak, ne moramo se toga bojati i zato ne ići vikendom u šetnje na Paklenicu; jer daleko je veća vjerojatnost da će netko stradati od bolesti, prejedanja i negibanja na ovakve prazničke dane nego da ga pogodi kamen na V. Paklenici...

Vjerojatno će mnogi šetači tuda proći, ali neće primijetiti da je ovaj kamen nedavno pao tu. Zato šaljem snimke da se ne zaboravi...

I pokrenimo se, svi u prirodu!