Investitori su u obnovu svjetionika svjetionikom Oštri rat na Puntamici utrošili preko 400 tisuća eura, no netko se nakon 150 godina postojanja do jučer vidno zapuštenog objekta i postojanja ograde oko svjetionika kroz medije sjetio optužiti: ''pa oni su uzurpirali pomorsko dobro“!

Zaljubili su se uz priču o svjetioniku. Zavoljeli su Zadar i odlučili investirati u obnovu jednog da bi ga mogli koristiti neko vrijeme. Državna tvrtka Plovput je raspisala natječaj i oni su dali najbolju ponudu. Sretni jer su dobili priliku obnoviti građevinu koju su njihovi sunarodnjaci izgradili još 1869. godine, austrijski bračni par Mona i Walter Hummer, zajedno s partnerom Lek Doćijem osnovali su tvrtku Punta Lanterna i krenuli slijediti proceduru. I tu im kao mnogim naivcima koji opijeni ljepotom Hrvatske žele investirati, tek počinju problemi.

Portal Morski.hr donosi priču o investitorima koji su u Zadru utrošili preko 400 tisuća eura, svjetioničarsku zgradu gotovo u potpunosti obnovili, no netko se nakon 150 godina postojanja do jučer vidno zapuštenog objekta i postojanja ograde oko svjetionika kroz medije briljantno sjetio optužiti: ''pa oni su uzurpirali pomorsko dobro“! (Tekst prenosimo u cjelosti)

Priču sa zadarskim svjetionikom Oštri rat na Puntamici nastavlja nam pričati odvjetnik austrijskih investitora Rikardo Perković koji izričito kaže kako nema govora o uzurpaciji.

„Od prvog dana kad su današnji zakupci uzimali u obzir da uzmu u zakup objekt, za bilo kakav pregled nekretnine smo se morali naručivati i tražiti dozvolu da uđemo na prostor. U ograđeni prostor oko svjetionika uvijek smo ulazili uz pratnju čuvara ili domara. Kad je izvršena primopredaja, posjed je održavan onako kako je preuzet, pomorsko dobro je i dalje slobodno.

Posjed je zaključan dok nije u funkciji, kad je u funkcji, otključan je da svi koji žele mogu ući. Ovo je objekt od strateškog značaja za sigurnost plovidbe i odredbe su jako stroge.

Nepoznavatelji materije pišu o koncesijama. Ali ovdje se ne radi o koncesijskom ugovoru nego ugovoru o zakupu i rekonstrukciji zgrade. Predmet ugovora ne predstavlja samo zgrada nego i pet parcela koje čine ograđeni kompleks. Plovput kao državna firma, dakle država dali su ne samo zgradu nego i cijeli objekt u zakup.

Zakupoprimci su do sad uložili oko 400 tisuća eura. Nakon 10 godina zakupa nemaju pravo prvokupa da zaštite to ulaganje. U istoj su situaciji kao neka treća pravna ili fizička osoba.

Kao pravnika me smeta pravna nesigurnost. Ljudi su prihvatili sve uvjete, a nakon preuzimanja posjeda i potpisa ugovora dolazimo do situacije da se ne zna tko pije, a tko plaća. Najmanje što su mogli očekivati je da se država neće držati toga: Država  (Plovput) ti „uvali“ lanternu i Država (Inspekcija Ministarstva mora, prometa i infrastrukture) dolazi investitoru, a ne Plovputu koji je desetljećima objekt držao u identičnom stanju, govoriti o uzurpaciji pomorskog dobra!?!“, pita se Perković.

A kako doznajemo, na terenu je početkom tjedna bio očevid po prijavi za uzurpaciju pomorskog dobra. Stigli su predstavnik ministarstva, lučki inspektor i predstavnik grada Zadra. U zbunjujućoj situaciji dvije državne institucije imaju različita mišljenja ili tumačenja. Plovput se navodno poziva na zakonsku regulativu koja im omogućuje zaključivanje ugovora, a lučki inspektor (također državne firme) navodno kaže da misli kako je to protuustavno. Kažemo navodno jer nam rečeni lučki inspektor ništa nije htio potvrditi ni demantirati, nego nas je uputio na svoje ministarstvo kojem smo poslali samo jedno pitanje, ali o tome ćemo na kraju teksta.

Perković zatim nastavlja: „Prvo su novinari pisali da su zakupci neovlašteno ograđivali, pa kad smo dokazali da nismo, onda se pozivaju na ugovor o zakupu. Uvjeravam vas da je sve čisto i zakonski, a ako se ovo ne riješi, moji klijenti će definitivno tražiti povrat uloženog i naknadu izmakle dobiti za 9 godina zakupa, dakle sve što ih po potpisanom ugovoru pripada!

Moguće da je ovaj projekt nekome neplanirano izmakao iz ruku, posebno nekim starim „zadarskim igračima“. Od Elektre do žute zgrade na Kolovarama u Zadru pomorsko dobro je dobro zapasano, a nitko godinama ne reagira, a ovdje gdje ograda ima svoju svrhu, tu se reagira“, završava Perković.

Sigurnost plovidbe treba biti iznad osobne taštine našetavanja uokolo

Da bi provjerili informaciju u kakvom je stanju bio objekt prije i je li svrha njegova ograđivanja doista bila uzurpacija pomorskog dobra još od Austro-Ugarske, pa za svih Jugoslavija, do danas, za izjavu smo zamolili dugogodišnjeg kapetana zadarskog Plovnog područja Damira Grbasa.

„Svi objekti za sigurnost plovidbe su oduvijek bili ograđeni. U bivšoj državi se niti jednom jedinom objektu nisi smio približiti ni loviti ribu, a kamoli se našetavati okolo. Postojala je određena udaljenost na kojoj si smio biti, bliže ne!

I danas se „objekt sigurnosti plovidbe“ ne zove tako bezveze. Ima građana koji bi uokolo šetali, pa se takvi objekti ograđuju da svatko ne dolazi. U tom dijelu oduvjek je u krug svjetionika bila zabrana pristupa.

Pa mi imamo posebne naputke o svjetioničarskoj službi u kojima izričito stoji: „svaki posjet svjetioničaru i svjetioniku se mora najaviti kod rukovoditelja i on mora za najobičniji posjet dati dozvolu, a svjetioničar to zabilježiti u dnevnik rada. To se radi čak i kad je rodbina u pitanju!

Ovdje se radi vjerojatno o prepucavanju onih koji su vidjeli kako sad svjetionik izgleda dobro, pa bi htjeli i sami dio svog kolača,“ kaže Grbas.

Ministarstvo: Napisali smo odgovor, ali ga nemamo odobrenje poslati

Na kraju je poslan upit Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture s jednim jedinim pitanjem:

„Tragom vijesti o izlasku Vaše inspekcije na teren u Zadru na Puntamici kod svjetionika Oštri rat, pojavilo se nekoliko nejasnoća za koje bi voljeli čuti pojašnjenje od Ministarstva. Naime sigurnost plovidbe od kad su svjetionici izgrađeni bila je prioritetnija od slobodnog šetanja civila pomorskim dobrom uz taj objekt, zbog čega su oduvijek svi svjetionici zagrađeni, a uz to su imali i oznake zabrane neovlaštenog pristupa.Tako je bilo i u Zadru gdje se objektu nije moglo pristupiti bez suglasnosti nadležne državne tvrtke Plovput. Sklapanjem Ugovora o zakupu i rekonstrukciji zgrade i 5 parcela u okolini iste, investitor obnavlja cjelokupan prostor, zajedno s ogradom.

Pitanje je: Imaju li ti objekti pomorske signalizacije izdvojen status pomorskog dobra (zbog navedene prioritetne sigurnosti plovidbe) i zašto inspekcija izlazi na teren kad se pojavi investitor u obnovu objekta, a nije se pojavljivala desetljećima od kad je prostor oko navedenog svjetionika ograđen?“

Za odgovor smo zvali i pitali u nekoliko navrata, na što je glasnogovornik David Radas tri puta obećao i tri puta nije ispunio obećano. Službenica ministarstva se nije željela predstaviti ni kazati tko je zadužen za odgovor. Neslužbeno doznajemo da se istim bavi sam vrh ministarstva, a razlog je situacija u kojoj se nikad nisu našli: preklapanje zakona i pravilnika koje ni sami ne znaju riješiti.

Radas je u SMS-u napisao: „…na sastanku sam, odgovor je pripremljen već ranije i čekam odobrenje nadležne Uprave…“

Odgovor do zaključenja ovog teksta nismo dobili, ali stiže nakon objave članka, pa ga možete pročitati u cijelosti ovdje.