Je li se nuđenjem Zagorcu da bude pokajnik, predsjednik Mesić upleo u pravosudni postupak?

Švicarska banka Clariden Leu potvrdila je u petak da je dokument o navodnom Sanaderovu zlatu, koji nosi zaglavlje njihove banke Leu, zapravo falsifikat. - Možemo potvrditi da formular koji smo vidjeli odgovara formularu kojim se koristila bivša Bank Leu.

Ali broj računa koji se spominje ne odgovara strukturi brojeva računa koji su se koristili u bivšoj Bank Leu - rekla nam je u telefonskom razgovoru Dagmar Gall iz ureda za odnose s javnošću banke Clariden Leu. Daljnja objašnjenja nije dala pozivajući se na švicarski zakon o bankovnoj tajni. Clariden Leu pravni je sljednik Bank Leu, koja je ugašena početkom ove godine.

Možemo potvrditi da formular koji smo vidjeli odgovara formularu kojim se koristila bivša Bank Leu. Ali broj računa koji se spominje ne odgovara strukturi brojeva računa koji su se koristili u bivšoj Bank Leu

Iz očitovanja Dagmar Gall proizlazi da je broj računa koji se na spornom dokumentu spominje uz ime dr. Ive Sanadera zapravo izmišljotina, što potvrđuje da dokument nije autentičan. Dokument je, podsjetimo, u novom broju objavio zadarski Hrvatski list.

Taj tjednik prozvao je premijera Sanadera da je 2003. u Bank Leu na Djevičanskim otocima pohranio gotovo 20 tona zlata, a predsjednika Mesića da je preko Saše Perkovića tražio od Vladimira Zagorca da potvrdi autentičnost tog dokumenta.

Mesić je iz Kazahstana, gdje boravi u službenom posjetu, komentirao ovaj slučaj. Priču o prebacivanju zlatnih poluga u banku na Britanskim djevičanskim otocima nazvao je besmislicama obavještajnog podzemlja.

- Ne pada mi na pamet zloupotrijebiti svoj položaj. Ne pada mi na pamet kršiti Ustav i ustavne odredbe, ali gdje god mogu pomoći da institucije ove zemlje profunkcioniraju, na meni je da pomognem - izjavio je Hrvatskom radiju predsjednik Mesić, odbacujući tvrdnju da je prekršio ustavne ovlasti zato što se njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Saša Perković u Beču sastao s Vladimirom Zagorcem.

Sporni sastanak održan je 25. svibnja u jednom bečkom hotelu. Od kada je javnost saznala za sastanak, u Uredu predsjednika tvrde da je do njega došlo na Zagorčevu inicijativu.

Kažu da je Zagorec ponudio dokumentaciju o tajnim inozemnim računima i trgovini oružjem ne bi li si tako olakšao položaj u postupku koji je protiv njega otvoren u Zagrebu zbog krađe dragulja vrijednih 5 milijuna dolara koji su bili pohranjeni u Ministarstvu obrane kao polog za raketni sustav S-300.

Zagorec je, pak, preko svog odvjetnika Zvonimira Hodaka reagirao tvrdnjom da je Ured predsjednika inicirao sastanak, te da je Perković od Zagorca tražio podatke o tajnim računima, provizijama i trgovini oružjem, a da mu je zauzvrat obećao ukidanje tjeralice do 16. lipnja, a potom i obustavu postupka.

Time je otvoreno pitanje je li se, nuđenjem Zagorcu da bude pokajnik, predsjednik Mesić upleo u pravosudni postupak i prekoračio ustavne ovlasti.

Odbacujući optužbe da je njegov ured narušio ustavnu trodiobu vlasti, Mesić je podvukao da je jedna od odredbi Ustava i ta da se predsjednik brine o funkcioniranju svih državnih mehanizama. Nova dimenziju priče o sastanku u Beču je navodni dokument koji je objavio Hrvatski list. Zagorčeva obrana tvrdi da je taj dokument generalu predočio predsjednikov savjetnik Perković, dok Ured predsjednika i Vlada tvrde da je to podmetanje.