Još se iz starih zapisa može zaključiti kako su Pažani travaricu malo i nikako koristili za piće, ali su je oduvijek smatrali lijekom

Na Pagu je, nakon što je završila berba grožđa, počela sezona pravljenja travarice. Zato majstor u pravljenu paške travarice, sedamdesetogodišnji Šime Goleš ima pune ruke posla. Premda je nekada na Pagu gotovo svaka obitelj koja se bavila vinogradarstvom imala kotao, danas je kotlova malo, a malo je i majstora koji znaju napraviti pravu travaricu.

Nekad su Pažani proizvodili 30.000, a danas svega 3.000 litara travarice/Foto:Josip Portada

Šime Goleš kaže kako je čudno što se mladi ne bave tim poslom jer se rakija može dobro prodati. Prije dvadesetak godina u sezoni se proizvodilo 30.000 litara travarice, a sada se proizvede jedva 3.000 litara.

"Danas se samo dvadesetak obitelji bavi vinogradarstvom, a nekada ih je bilo puno više pa je bilo i više travarice," kaže barba Šime stojeći u svojoj staroj konobi, pored kotla uz kojeg je mali kameni bazen i obavezne demižane i boce. Ugodan miris kuhanja travarice širi se i izvan konobe.

"Ovaj posao nije tako jednostavan," kaže barba Šime. „Priprema traži dosta truda jer treba nabrati oko petnaest vrsta ljekovitog bilja, kadulju, koromač, anitu, vrijesak, divlju metvicu, gospinu travu, ružmarin, stolisnik, rutu, orahovo lišće, plod smreke.

Količina i različitost biljaka daje kvalitetu travarice i stvara njenu aromu." Još se iz starih zapisa može zaključiti kako su Pažani travaricu malo i nikako koristili za piće, ali su je oduvijek smatrali lijekom.

Šime Goleš - majstor paške travarice

To nije čudno, navodi barba Šime pojašnjavajući kako se kaduljom liječe upale, ružmarin pomaže u liječenju jetra i šećera u krvi, stolisnik čisti krv, vrijesak poboljšava cirkulaciju i ubrzano izlučivanje mokraće, gospina trava liječi dišne i mokraćne putove, a svi su ti ljekoviti sastojci biljaka i u paškoj travarici.

Premda je na Pagu travarice sve manje, još je ima, tradicija se nije ugasila. Zato se i ovih dana uz poneku konobu osjeti ugodan miris koji, kako kaže barba Šime, podsjeća na vrijeme kada se taj miris u prvim danima jeseni širio cijelom Pagom i kada se rakija kuhala gotovo u svakoj konobi.