Studije su pokazale kako bi se izgradnjom lječilišnog centra turistička sezone produljila na osam do devet mjeseci

U Pagu bi se ove godine moglo obilježiti stotinu godinu uzaludnih pokušaja izgradnje lječilišnog centra koje bi koristilo peloid, ljekovit mulj kojeg na Pagu ima u izobilju.

Naime, paška gradska uprava pokušala je 1908. godine izgraditi hotel s lječilišnim centrom na predjelu Lokunja, gdje peloida najviše ima, ali je projekt propao iz pomalo bizarnih razloga.

Za rad hotela i lječilišta na Pag je trebalo dovesti struju što nije odgovaralo trgovcima svijeća i petroleja pa su organizirali pobunu, a gradska uprava se povukla.

Propao je i projekt od prije tridesetak godina, a nije uspjelo ni nekoliko kasnijih pokušaja.

Ideja o lječilišnom centru očito nije rođena pod sretnom zvijezdom. Međutim, usprkos svemu, i dalje se razmišlja o komercijalnom korištenju ljekovitog peloida.

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća peloid je ispitivan na Sveučilištu u Munchenu gdje je znanstveno dokazano kako sadržava sastojke koji pomažu pri liječenju reumatskih i raznih dermatoloških oboljenja.

Pažani su to znali odavno i stoljećima su koristili peloid za liječenje, a znanstvene su analize potvrdile usmenu predaju. Prof. Ante Carević je 1979. godine izradio "Studiju o izgradnji turističko-lječilišnog kompleksa "Lokunja" - Pag", a malo nakon toga je na Institutu za ekonomiju turizma u Zagrebu izrađena "Prethodna analiza za gradnju lječilišnog centra Lokunja na Pagu" čiji su autori uz Carevića bili i Aleksandar Vlahović i Krešimir Tadej.

Studije su pokazale kako bi se izgradnjom lječilišnog centra turistička sezone produljila na osam do devet mjeseci, a zaposlenje bi našlo stotinjak fizioterapeuta, liječnika, konobara, kuhara i osoba drugih zanimanja potrebnih takvom centru. Ljeti je na Lokunji velik broj ljudi, mažu se peloidom, sunčaju i liječe, no sve je to bez ikakve financijske koristi za Pag.

No, netko, makar i potajice, pokušava paški mulj komercijalno koristiti. Prošlog je ljeta zapaženo kako se u noćnim satima mulj odvozi na nepoznatu mjesto. Neposredno uz more više su puta viđeni tragovi većeg vozila i ostaci mulja koji je ispao nakon ukrcavanja. No, tko god to radio, krivo radi jer, kako kažu stručnjaci, od toga nema nikakve koristi, a nastaje golema šteta.

Naime, peloid se ne može držati u posudama jer već nakon nekoliko sati gubi ljekovita svojstva koja se obnavljaju tek nakon 60 godina. Peloid gubi ljekovita svojstva i nakon premazivanja i sunčanja i zato tijelo treba ispirati na mjestu gdje se mulj uzeo.

Premda ideje o lječilišnom centru i dalje postoje, devastacija nalazišta mulja na Lokunji iz godine u godinu je sve očitija, sve ga se više odnosi, nepravilno koristi i uništava.