"Mi se," kažu pčelari, "ne možemo boriti protiv sobine jer je to u nadležnosti Hrvatskih šuma, a one to stablo, odnosno grmlje smatraju korisnim dok ga mi, kao i ovčari, smatramo korovom."

Paški su pčelari zabrinuti za budućnost pčelarstva koje je nekada bilo jedna od glavnih gospodarskih grana na otoku. Meda je sve manje jer je sve više sobine, niskog raslinja koje se, pod zaštitom Hrvatskih šuma, širi po otočnim pašnjačkim površinama i uništava ljekovito bilje.

"Mi se," kažu pčelari, "ne možemo boriti protiv sobine jer je to u nadležnosti Hrvatskih šuma, a one to stablo, odnosno grmlje smatraju korisnim dok ga mi, kao i ovčari, smatramo korovom."

U Hrvatskim šumama navode kako je sobina korisna jer stvara uvjete za sadnju većih stabala, borova i crnike. S tim se paški pčelari ne slažu i pitaju se gdje su to u zadnjih dvadeset godina, od kada su s otočnog kamenjara potpuno nestala golema prostranstva kadulje, posađeni borovi i crnika.

"Uz crniku i bor ljekovito bi bilje raslo, ali uz sobinu ne može, međutim, Hrvatske šume ne sade ništa, a ne dozvoljavaju sječu sobine," navode pčelari.

Najstariji među njima kažu kako je od sredine 70-tih godina prošloga stoljeća do danas kadulje na otoku manje za oko 60 posto.

"Gdje sobina pusti svoje korijenje pored nje ne može ništa narasti, niti travka, a što je najgore s njom se teško boriti," kaže Jure Kurilić, paški pčelar, jedan od sedamdesetak koliko ih je još ostalo na otoku.

Pčelari bi radije kamenjar prekriven kaduljom i drugim ljekovitim biljem nego sobinom. Nestankom pčelarstva, kažu, doći će i do ekoloških problema jer pčela ne može opstati bez pomoći čovjeka, a bez pčela ne mogu opstati mnoge biljke.

Njihov nestanak bio bi prava katastrofa, a samo na Mediteranu raste 20 000 vrsta ljekovitog bilja. Još je 1937. godine JAZU izdala knjigu o biljnom svijetu na Pagu u kojoj se navodi kako na otoku raste preko 300 vrsta ljekovitog bilja, a kadulja je među najvažnijima. No, otok postaje carstvo sobine, a ljekovito bilje nestaje zbog čega je bavljenje pčelarstvom postalo gotovo neisplativo.

Nekada se po košnici ubiralo između 15 i 20 kilograma meda, a danas se ubere od pet do deset kilograma. Dio toga se ostavlja za prehranu pčela, za prodaju ostaje malo, a održavanje košnica je skupo. Zato je među pčelarima sve više starijih, a sve manje mlađih, a košnice su zadnjih nekoliko godina nestale s mnogih otočnih livada.