Na svijetu ima oko 100.000 brodova nosivosti oko 960 milijuna tona, a svaki mjesec njih oko 200 s posadom strada u sudarima, požarima ili se nasuče

Samo u prvih šest dana veljače ove godine na svjetskim morima izgubljeno je 25 brodova u sudaru, potonuću ili požaru. U tu crnu statistiku ušao je i turski ro-ro brod »Und Adriyatik« koji se zapalio 6. veljače te dobrim dijelom i izgorio 13 nautičkih milja od Rovinja.

Kako je rekao prof. dr. Damir Zec s Pomorskog fakulteta u Rijeci, tijekom godine hrvatskim dijelom Jadrana samo prema naftnom terminalu tršćanske luke plovi 400 tankera nosivosti oko 100.000 tona, a prema Veneciji još 250 tankera, dok u riječki zaljev godišnje s naftom uplovi njih 70. Svaki od njih je tempirana bomba, o čemu se već desetljećima raspravlja, ali je vrlo malo učinjeno u pogledu prevencije eventualne nesreće, koja bi bila katastrofalna za zatvorene more kakvo je Jadran.

Na svijetu ima oko 100.000 brodova nosivosti oko 960 milijuna tona, a svaki mjesec njih oko 200 s posadom strada u sudarima, požarima ili se nasuče. Pritom je polovica tih brodova teško oštećena. Trideset i sedam posto tonaže svjetskog brodovlja otpada na tankere, među kojima je još dobar dio s jednostrukom oplatom.

Da svjetsko brodarstvo i dalje uvelike izigrava propise i da su brodari skloni poslovnim mućkama, svjedoči i podatak kako svaki mjesec u svijetu oko 1500 brodova promijeni ime ili zastavu. Naravno, riječ je o jednoj od tridesetak zastava pogodnosti, pod kojima utočište nalaze najčešće podstandardni brodovi.

Prema procjenama stručnjaka, na tisuću tankera zabilježi se jedna nesreća, ali na tu procjenu u Jadranu kao da nitko ne računa. Europska unija, u kojoj se 90 posto nafte prevozi tankerima, započela je s većom kontrolom tih brodova nakon potonuća tankera »Erika« potkraj 1999. godine.

Gotovo na istom mjestu u Biskaju godinu kasnije potonula su još dva stara tankera. »Kristal« sa 500 tona nafte prepolovio se kad su ga španjolski brodski tegljači vukli na otvoreno more, umjesto da mu odrede luku spasa i tamo iz njega izvade naftu. Nakon njega tamo je potonuo talijanski tanker za prijenos kemikalija »Ievoli Sun«. Dobar primjer reagiranja spasilaca zabilježen je kod Gibraltara 2001. kad je puknuo grčki tanker »Castor«. Iako pun nafte, spasioci su je uspjeli izvući iz njega te je tako izbjegnuta katastrofa.

Tankeri »Erika« i »Ievoli Sun« imali su valjane dokumente za plovidbu talijanskog klasifikacijskog društva RINA. Iako s nizom tehničkih nedostataka - čak se radilo o puknuću trupa, ipak su dobili uredne papire. Nakon potonuća »Erike« Unija je donijela niz mjera o pojačanoj kontroli brodova u lukama svojih članica. Ti paketi mjera, njih sedam, nose ime Erika.

Nakon eksplozije hrvatskog tankera »Tomislavgrad« u Solinu 1997., u vlasništvu sad već bivše riječke tvrtke Rijeka nafta, Hrvatska je zabranila dužobalni razvoz goriva brodovima starijim od 25 godina. Ovog četvrtka na Županijskom sudu u Rijeci, nakon 11 godina, za pogibiju prvog časnika palube prilikom eksplozije na »Tomislavgradu« na dvije godine zatvora osuđen je vlasnik broda Čedo Blašković iz Rijeke.

U luke većine zemalja Europske unije od 2010. više neće moći uplovljavati tankeri s jednostrukom oplatom. U Europi je u tijeku i stvaranje fonda od milijardu eura radi pomoći državama čija je obala onečišćena izlijevanjem nafte. Početkom srpnja 2003. Hrvatska i Italija potpisale su sporazum o pregledu većeg broja brodova u Jadranu nego što je obveznih 25 posto prema Pariškom memorandumu. Italija kontrolira brodove i izvan svojih teritorijalnih voda kako bi na vrijeme spriječila eventualnu nesreću.

Predlagano je i da svaki tanker na Jadranu dobije pratnju brodice, čija bi posada nadzirala tehničku ispravnost broda i pregledala teret, te intervenirala u slučaju nesreće broda ili onečišćenja mora.

Kad je riječ o turskom brodu - buktinji »Und Adriyatik«, potpredsjednik Sindikata pomoraca Hrvatske Predrag Brozzoduro, ujedno inspektor ITF-a, smatra da taj brod nije problem samo Hrvatske, nego i ostalih zemalja na Jadranu. Upozorava da su u Hrvatskoj u takvim situacijama naši stručnjaci uvijek iznad naših tehničkih mogućnosti, odnosno opremljenosti, te se na taj način i dosad postupalo pri nasukavanju, potonuću ili sudaru brodova.

Brazzoduro drži da bi Hrvatska morala na jednom mjestu okupiti sve ljudstvo i materijalna sredstva za djelovanje u slučaju pomorske nesreće, a to otvara i pitanje ustroja naše obalne straže.

U samo 15 dana u sjevernom dijelu Jadrana nasukala su se dva broda - prvo egipatski brod »Serine« sa 120 tona nafte na obalu Unija, koji još nije odsukan, te turski brod »Capadocia« koji je udario u vanjski dio lukobrana riječke luke, a pritom, na svu sreću, nije onečišćeno more i obala. Naime, oba broda nasukala su se u punoj brzini, u prvom slučaju radilo se, navodno, o otkazivanju uređaja kormila, a u drugom brod je u obalu doslovce zabio njegov pijani zapovjednik. Sreća je i da nije riječ o tankerima.

Ne tako davno tankeri koji voze naftu prema Trstu i Veneciji plovili su na svega tri do pet milja udaljenosti od hrvatske obale. Početkom ovog desetljeća Hrvatska je te opasne brodove zakonski izgurala na udaljenost od oko 11 milja od svoje obale, a da to nije učinjeno i da je turski brod »Und Adriyatik« plovio starom rutom, njega bi sada morske struje i bura najvjerojatnije nasukale na Brijunsko otočje, što bi bila velika ekološka katastrofa.

Kako se postupa s havariranim brodom, pokazali su Talijani 1999. kad je ispred Genove prijetila opasnost od izlijevanja sto tisuća tona nafte iz tankera »Haven». Odvukli su ga u luku spasa i tako spriječili ekološku katastrofu. Jer, naftna mrlja koja dolazi s otvorenog mora, raširi se i zagadi veliko područje, dok se brod vezan u luci može držati pod kontrolom. Moguće je intervenirati na njemu i ako potone na dubinu između 10 i 15 metara, ali ako potone na otvorenom moru, nemoguće je spriječiti ekološku katastrofu.

Sinonim za onečišćenje obale nafte bio je slučaj nasukanog tankera »Exxon Valdez« na Aljasci, u ožujku 1989. kad je more i obalu zagadilo 37 tisuća tona nafte, što je na duže vrijeme ubilo život na tom području. Za čišćenje obale utrošeni su milijuni dolara. Potkraj prošle godine u Crnom moru havarija je pogodila pet teretnih brodova, među kojima i dva tankera - »Nakičevan«, koji se prepolovio pa je iz njega u more iscurilo 1300 tona nafte, i »Volganjeft 139« koji je potonuo sa 4000 tona nafte u vratima između Azorskog i Crnog mora.