S prosječnih 172 centimetra, najniži su muškarci u Koprivničko-križevačkoj i Međimurskoj županiji, a najviši u Splitu

Najviši muškarci u Hrvatskoj su Splićani, Ličanke imaju najveće grudi, Ličani su najteži, a Koprivničanke imaju najšire bokove. Podaci su to antropometrijskog istraživanja provedenog od 2005. do 2007. godine na poticaj i uz vodstvo dekana Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Darka Ujevića.

Uzete su mjere gotovo 31.000 hrvatskih građana od novorođenačke dobi do 82. godine. Na osnovi tih rezultata trebale bi se dobiti hrvatske norme za konfekcijske brojeve, jer je JUS-ov sustav (jugoslavenski standard) zastario i uvelike uzrokuje teškoće tekstilnoj i obućarskoj proizvodnji. Prema istraživanju, prosječni hrvatski građanin visok je 176 centimetara i težak 82 kilograma, a širine prsa 102 centimetra.

Hrvatice su prosječno visoke 163 centimetra i teške 68 kilograma, grudi su im opsega 99, struk 86, a bokovi 104 centimetara. Prosjek je dobiven uzimanjem do 57 mjera u odraslih i do 30 mjera u djece, počevši od opsega glave, duljine ruku i nogu, širine ramena i drugih mjerenja.

Pokazalo se da su stanovnici kontinentalnog dijela Hrvatske sličniji Nijemcima, a Dalmatinci Talijanima. Koliko je važan taj projekt, najbolje znaju u proizvodnji, ponajprije u obućarskoj i tekstilnoj industriji. Teško je prodati majicu na tržište, ako se ne zna koji konfekcijski broj nosi većina stanovništva, a još je teže to procijeniti proizvođačima iz dalekih zemalja svijeta koji izvoze u Hrvatsku.

U Španjolskoj je nedavno istraživanje među 10.000 žena pokazalo da ih čak 41 posto ne može naći odgovarajući komad odjeće, jer je većina modela krojena za mlade i vrlo visoke osobe. Istodobno, 80 posto Španjolki ubraja se u »normalan« tip žena visine 162 centimetra i težine 57 kilograma.

Zato je tamošnja vlada odlučila uvesti novi sustav konfekcijskih brojeva, usklađen s europskim standardima, kako bi konfekcijske veličine pratile mjere prosječnih Španjolki. Podaci iz Hrvatskog antropometrijskog sustava (HAS) ključni su, jer se slični koriste u svijetu u nizu industrijskih grana.

Recimo, u proizvodnji namještaja nije jednostavno »od oka« procijeniti kolika treba biti prosječna duljina kreveta kako kupcima ne bi noge virile izvan ruba ili kako se ne bi trošilo previše materijala na nepotrebno veliki krevet. Automobilska industrija, zahvaljujući mjerama prosječnog kupca, može prilagoditi dimenzije sjedala i udaljenost volana i papučica radi udobnosti i bolje funkcionalnosti.

Liječnicima su ključni podaci o promjeni visine i težine stanovništva, jer povećana težina upućuje na pretilost i pojavu niza bolesti koje uzrokuje, osobito kardiovaskularnih. Antropometrijska mjerenja korisna su i u proizvodnji aviona i arhitekturi. U Hrvatskoj su važna i u konfekcijskoj proizvodnji odora za policiju, vojsku, vatrogasce i druge koji nose uniforme.

U svijetu vlada poprilična zbrka pri označavanju konfekcijskih brojeva, jer se razlikuju od zemlje do zemlje. Konfekcijski broj 42 u Hrvatskoj odnosi se na ženu opsega grudi 96 centimetara, struka 78, bokova 102 i visine 168 centimetara. Istodobno, talijanski broj 42 odgovara ženi osam centimetara manjeg opsega grudi i bokova, čak 13 centimetara užeg struka i nižoj četiri centimetra.

Jasno je da je hrvatski broj 42 namijenjen krupnijim i višim ženama, nego talijanski. U nas se proizvođači najčešće vode za njemačkim sustavom veličina. Zanimljivo da odjeća rađena prema njemačkim standardima znatno bolje pristaje domaćim kupcima, nego izrađena po JUS-u, sustavu odjevnih veličina preuzetih iz bivše Jugoslavije. Osim što je JUS zastario, problem je što su podaci dobiveni na osnovi antropometrijskog mjerenja početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Vojvodini.

Dalmatinke su u prosjeku najviše žene u Hrvatskoj (Foto: ezadar.hr)

 
Taj dio odabran je zato što je tamo bilo najviše miješanog stanovništva iz cijele tadašnje države, no ta populacija nema ništa zajedničkog s današnjim stanovništvom Hrvatske. Koliko konfekcijski brojevi mogu zadati glavobolje, vjerojatno je svatko osjetio na svojoj koži, tražeći od trgovine do trgovine uvijek istu veličinu, a dobivajući odjevne predmete ili broj veće ili broj manje od one koja pristaje. O tome koliko ćemo biti prosječno visoki ili teški, osim nasljednih osobina, uvelike ovisi o kvaliteti života i prehrambenim navikama.

Dokazano je da su djeca rođena u siromašnijim i hranom oskudnijim krajevima rastom niža od vršnjaka na razvijenijim područjima te da se njihov spolni razvoj odgađa za neko vrijeme. Primjerice, pubertetske su promjene (u djevojčica prva menstruacija) nastupile kasnije u mladih za vrijeme gospodarske krize u SAD-u, a to se dogodilo i u Francuskoj i Belgiji za vrijeme ratova u prošlom stoljeću. To je prirodni ljudski mehanizam da u kriznim razdobljima odgađa seksualno sazrijevanje kako bi se produljio razvoj.

Istraživanja zagrebačke školske djece iz 1973. godine pokazala su da su tadašnji učenici u dobi od 11. do 13. godina iz službeničkih obitelji prosječno četiri-pet centimetara viši od vršnjaka iz radničkih obitelji. I djevojčice iz radničkih obitelji u prosjeku su dobivale prvu menstruaciju četiri-pet mjeseci kasnije, nego njihove vršnjakinje iz službeničkih obitelji. Pokazalo se i to da je naraštaj dječaka u dobi od 11 do 16 godina prosječno viši od sedam do 10 centimetara i teži od šest do 10 kilograma, nego njihovi vršnjaci prije 20 godina. Usporede li se podaci o visini i težini sadašnje mladeži s onima iz 1991. godine, današnji su mladići 0,8 centimetara viši, a djevojke 1,1 centimetar. Mladići su tri kilograma teži, a djevojke čak lakše prosječno za 300 grama.

O razmjerima promjene čovjekova stasa svjedoče starogradske jezgre, gdje je dovoljno prošetati i vidjeti da su na stoljećima starim zgradama ulazna vrata često znatno nižeg okvira, nego što se danas izrađuju.

Europljani prerasli Amerikance

Nizozemci su najviši ljudi na svijetu. S tog su mjesta istisnuli Amerikance, jer su ih »prešišali« za gotovo pet centimetara, a Nizozemke su prerasle Amerikanke za 5,7 centimetara. To su podaci istraživanja objavljeni u znanstvenom časopisu Annals of Human Biology. Kao vjerojatan razlog navode se bolja zdravstvena skrb i bolji način prehrane Europljana. Do Drugog svjetskog rata, najviši ljudi na svijetu bili su Amerikanci, ali to se počelo mijenjati nakon 1955. godine otkad su Europljani prosječno porasli dva centimetra, a neki azijski narodi i više. Stereotip da su Japanci najniži na svijetu više ne drži vodu, jer se pokazalo da su se gotovo izjednačili s Amerikancima.

Mjere se i sportaši

Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu počeo je još jedan projekt: antropološkog mjerenja sportaša, osobito nogometaša, košarkaša, rukometaša i vaterpolista. »Zbog intenzivnog treniranja i bavljenja sportom, njihova se tijela s vremenom deformiraju. Plivači i vaterpolisti imaju jači torzo, košarkašima je rame ruke kojom bacaju loptu više od drugog, a nogometaši imaju iznimno jače noge«, tvrdi Ujević. Istraživanje će trajati pet godina i bit će veliki doprinos industriji sportske opreme.

Konfekcijske vojničke odore

Stoljećima su krojači izrađivali odjeću isključivo po mjeri, jer nije postojao standard konfekcijskih brojeva. To se počelo mijenjati za vrijeme građanskog rata u SAD-u, koji se neočekivano produljio, a klasična proizvodnja vojničkih odora nije zadovoljavala potrebe. Prikupljeni su podaci o standardnim konfekcijskim veličinama američkog vojnika, što je olakšalo i ubrzalo proizvodnju odora. Dvadesetih godina prošlog stoljeća počinje i masovna proizvodnja ženske odjeće. Uvođenjem standardnih veličina, proizvođači su odahnuli, jer su zbog dotad proizvoljnog označavanja veličina primali mnogo reklamacija, što je poskupljivalo poslovanje.

Županijske razlike

S prosječnih 172 centimetra, najniži su muškarci u Koprivničko-križevačkoj i Međimurskoj županiji, a najviši u Splitu. Najniže su Varaždinke i Međimurke - 160 centimetara, a najviše Dalmatinke - 167 centimetara. Najveće grudi imaju Ličanke i žene iz Koprivničko-križevačke županije, opsega 103 centimetra. Najmanje grudi imaju žene iz Požeške, Virovitičke i Brodsko-posavske županije. Košarica A je prosječna veličina grudnjaka žena u Hrvatskoj. Najteži su Ličani (prosječno 85 kilograma), a isto vrijedi i za Ličanke (70 kilograma). Najlakše su Varaždinke i Brođanke, prosječne težine 66 kilograma. Najšire bokove imaju Koprivničanke (110 centimetara), a najuže žene iz Virovitice i Brodsko-posavske županije (99 centimetara).