Vlada je najavila žestoki obračun s izgrednicima, koji navodno vole sport. Boljeg smjerokaza kuda i kako krenuti u toj borbi nema od Velike Britanije

Nedavne zastrašujuće scene iz Praga, koje su svijetu priredili navijači zagrebačkog Dinama, bile su kap koja je prelila čašu kad se radi o obračunu vlasti s "nestašnim" navijačima. Vlada je najavila žestoki obračun s izgrednicima, koji navodno vole sport. Boljeg smjerokaza kuda i kako krenuti u toj borbi nema od Velike Britanije, koja je rigidnim, ali efikasnim mjerama na svojim sportskim borilištima i ulicama napravila reda.

Odluči li hrvatska vlada uistinu koristiti britanska iskustva u borbi s huliganima, to bi uistinu mogao biti dobar početak.

Jer, osim što je britanska premijerka Magaret Thatcher svojedobno nizom zakona uvelike suzbila izgrede na stadionima, britansko ministarstvo unutarnjih poslova, Home Office, 2005. godine je osnovalo posebnu jedinicu za suzbijanje huliganstva na nogometnim utakmicama. Engleski nogometni stadioni tako danas sliče kazalištima, nema zaštitnih ograda i gledatelji sjede neposredno uz travnjak. I nekad ozloglašeni engleski nogometni huligani danas su u debeloj sjeni nekih drugih, primjerice poljskih i, na žalost - hrvatskih.

Kada je o huliganskim ispadima riječ, posljednjih godina su hrvatskoj najveći problem izgredi navijačkih huligana u inozemstvu. Dinamovi su se navijači tako u kolovozu 2000. sukobili s karabinjerima na milanskom trgu Duomo, dvije godine kasnije divljali su i na pripremnoj utakmici Dinama protiv Slovana iz Libereca u Faak Am Seeu, godinu dana kasnije i u švicarskom Kriensu, a iste su godine deportirani iz Ukrajine zbog razbijanja ugostiteljskih objekata u Kijevu.

Pamti se i masovna tučnjava navijača Dinama i Hajduka međusobno i s policijom na pripremnom turniru u BiH 2004. godine, neredi na Dinamovim pripremama u Austriji te prošlotjedno razbijanje i sukobi s policijom u središtu Praga.

Dodamo li tome velike navijačke nerede u Kranju prije, za vrijeme i nakon vaterpolskog dvoboja Hrvatske i SCG-a, bacanje zapaljenih baklji prema skijašicama na Svjetskom kupu u Mariboru 2003. godine, poznate izgrede na Malti te nedavne rasističke ispade na nogometnoj utakmici Hrvatska-Engleska, jasno je zašto ti incidenti sve više opterećuju Hrvatsku, ne samo kada je o sportu riječ.

Taj se problem uvelike može riješiti upravo po britanskom receptu, odnosno oduzimanjem putovnica registriranim huliganima. Sadašnja odredba prema kojoj se takvima sprječava ulazak na domaća sportska borilišta nije i ne može biti zadovoljavajuće rješenje. Vlada se pritom ne bi trebala osvrtati na primjedbe da bi oduzimanjem putovnica bila ugrožena ustavna i ostala prava onih kojima se putovnice oduzimaju jer huligani su opisanim izgredima ta prava sami sebi oduzeli.

Drugi problem je unošenje i bacanje pirotehničkih sredstava kao i utrčavanje navijača u teren. Za suzbijanje takvih izgreda nedovoljna je novčana kazna od 500 do 10.000 kuna ili kazna zatvora od tri do 30 dana, kako je to propisao Zakon o sprječavanju nereda na sportskim terenima. I tu bismo se trebali ugledati u englesku praksu prema kojoj svatko kod koga se pronađe neko pirotehničko sredstvo odmah završi u zatvoru, a za utrčavanje u teren se, osim zatvorske kazne, predviđa i doživotna zabrana ulaska na sportska borilišta.

Također je važno naglasiti da ni u Velikoj Britaniji problem huliganizma nije riješen samo jednim zakonom, nego nizom akata donesenih između 1985. i 2005. godine. Margaret Thatcher je, naime, samo počela posao...