Međutim, o bazenima soli se nema tko brinuti. U većem su dijelu zapušteni

Prostornim planom Zadarske županije oko dva milijuna metara četvornih bazena soli "Paške solane" dobilo je status Područja i lokaliteta osobitih bioloških i krajobraznih vrijednosti pa su tako bazeni postali zaštićeno područje s kojim bi se trebalo postupati u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode.

Međutim, o bazenima soli se nema tko brinuti. U većem su dijelu zapušteni, ograde između bazena i kanala se urušavaju, negdje su već posve urušene i ako se uskoro ništa ne poduzme, moglo bi se dogoditi da za desetak godina bazeni zbog djelovanja sunca, kiše i vjetra, nestanu. U "Solani Pag" navode kako oni imaju samo koncesiju, a ne i vlasništvo na bazenima te ne mogu ništa poduzimati osim nužnih popravaka.

"Popravljamo ograde i mostiće na bazenima, posebice u vrijeme kada se u bazene pušta more radi proizvodnje salamure koja je sirovina za proizvodnju soli, dakle koristimo ih i održavamo koliko možemo," kaže Bogdan Želehovski, tehnički direktor "Solane Pag".

Na pojedinim se mjestima doista vide popravci, međutim, to je premalo. Bazeni su zaštićeni i Prostornim planom Grada Paga, međutim, Grad Pag ne može ništa poduzeti jer koncesijsko pravo na bazene ima "Solana Pag".

Tko bi se onda trebao brinuti o zaštiti bazena? Na to pitanje nema pravog odgovora. Bazeni su zapravo plitko i omeđeno more pa bi se o njima trebala brinuti država, no država na njima ne može provesti posebnu zaštitu jer su u funkciji proizvodnje. Kako navodi prof. Marija Zaninović Rumora, proizvodnja soli na Pagu prvi se puta spominje 999. godine u oporuci Agape, kćeri zadarskog tribuna Dabra.

"Prema oporuci ona ostavlja samostanu Sv. Krševana dijelove solana, a krajem 11. stoljeća zadarski prior Drago ustupa samostanu Sv. Krševana pravo na devet modija soli po kući stanovnika Vrgade," navodi prof. Zaninović Rumora.