Trećina građana uopće ne pije, a trećina pije umjereno i nema problema zbog alkohola, no upravo iz te skupine izdvajaju se osobe kod kojih povremena konzumacija alkohola prerasta u češću

U Hrvatskoj je, procjenjuje se, oko 250.000 alkoholičara. S obzirom na to da službenog registra osoba koje boluju od alkoholizma nema, teško je govoriti o preciznim brojkama, no kako saznajemo od prof. dr. Danijela Buljana, predstojnika Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice »Sestara milosrdnica«, procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko pet posto ljudi ovisno o alkoholu, a oko 10 posto prekomjerno pije i ima problema zbog alkohola.

Trećina građana uopće ne pije, a trećina pije umjereno i nema problema zbog alkohola, no upravo iz te skupine izdvajaju se osobe kod kojih povremena konzumacija alkohola prerasta u češću. Iako se broj ovisnika o alkoholu ne čini velik, alkoholizam je bolest zbog koje pati cijela alkoholičareva obitelj. Zato broj alkoholičara moramo pomnožiti s četiri, pa dobivamo milijun građana koji su izravno ili neizravno pogođeni posljedicama alkoholizma.

Članovi uže obitelji alkoholičara često pate od tjeskobe, nesanice, napetosti i depresije. Iako te brojke odražavaju i europski prosjek, kad je o svjetskim statistikama riječ, treba naglasiti da su Europljani sa samo 12 posto svjetskog stanovništva potrošači 50 posto svjetske proizvodnje alkohola. Razlog zaljubljenosti u alkohol je u tradiciji. U Hrvatskoj je alkohol općeprihvaćeni porok, dobrodošao pratitelj svih društvenih i obiteljskih događaja. Kad je alkohol u pitanju, dobrodošao je samo do onog trenutka dok osoba doista ne postane alkoholičar. Tada preko noći postaje stigmatizirana i prezrena, odbačena od društva.

»To moralističko gledanje na alkoholnu ovisnost posljedica je višestoljetnog nasljeđa. I dobar dio liječnika i psihologa nedovoljno razumiju taj problem, pa na alkoholizam ne gledaju kao na bolest, nego su također skloni moralističkom pristupu alkoholičaru, što njih dodatno stigmatizira«, tvrdi Buljan. Alkoholizam je univerzalni fenomen, 0,6 posto cjelokupne svjetske trgovine odnosi se na alkohol, alkoholna pića su najraširenija i najdostupnija psihoaktivna tvar, uz to i relativno jeftina, a brzo sedativno djelovanje čini alkohol najčešćim sredstvom za oslobađanje od anksioznosti, depresije i nesanice. No, kad osoba upadne u alkoholnu zamku, upravo ono čega se pokušala riješiti alkoholom - anksioznost i depresija - postaju njeni stalni pratitelji.

»U Hrvatskoj se po stanovniku godišnje popije oko 10 litara čistog alkohola. Najviše se piju jeftina pića, prednjači pivo, a potom vina. No, često su to vina iz domaće neregistrirane proizvodnje pa se ta potrošnja alkohola ne može pratiti«, tumači Buljan. Zabrinjava i sve veći broj mladih koji sve ranije počinju piti. Očito je da zakonska stavka o zabrani prodaje i točenja alkohola mlađima od 18 godina u praksi pada u vodu. »Iako zakon smatram dobrim, nisu osigurane dovoljno rigorozne mjere kontrole njegova provođenja. Pijenje alkohola kod djece i mladih, osim što narušava fizičko zdravlje, snažno djeluje i na psihu mladih ljudi koji se još nisu razvili u osobe sa stabilnim ponašanjem i poštivanjem sociokulturnih normi sredine u kojoj žive. Kod tih osoba pijenje puno lakše može postati ovisnost«, kaže Buljan.

»Ovisnost o alkoholu djeluje na sve organske sustave u tijelu. Samo pet posto alkohola izlazi iz tijela kroz dah, mokraću ili znoj, ostalo se prerađuje u jetri. Alkohol oštećuje jetru, središnji živčani sustav, gastrointestinalni trakt i srce, uništava vid, seksualnu funkciju, djeluje na motorne sposobnosti, funkcije mišića, pluća, usporava disanje i krvotok.

Budući da snažno djeluje na živčani sustav, alkohol mijenja funkcije mozga, pa dolazi do poremećaja rada pojedinih sustava u mozgu odgovornih za smirenost, aktivnost, budnost, ali i do razvoja psihotičnih poremećaja poput paranoidne psihoze, što objašnjava čestu ljubomoru koja se javlja kod alkoholičara te agresivno ponašanje.

Ljudi koji u trijeznom stanju uopće nisu agresivni, pod utjecajem alkohola mogu izgubiti kontrolu nad svojim postupcima, jer im se mijenjaju kriteriji i ne donose dovoljno dobre prosudbe. Alkoholna mahnitost ili delirium tremens jedno je od najopasnijih stanja koja alkohol može uzrokovati, a tada bolesnika treba liječiti u bolnici«, tvrdi Buljan.

Rijetko koji ovisnik o alkoholu priznat će da ima problem. Čak i kad izgubi obitelj, prijatelje i posao, uzrokom neće smatrati alkohol, nego sve ostalo. Negiranje problema tipično je za alkoholičara, pa su rijetki ovisnici koji sami dođu na liječenje i uspiju u tome. »Podrška obitelji, prijatelja i kolega presudna je u liječenju alkoholizma«, zaključuje prof. dr. Danijela Buljan.