»Sustav će kad-tad opet pući kao i na Kornatima«, upozorava pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić

Čak 80 posto hrvatskog teritorija nalazi se u neurbanim zonama na kojima se samo ove godine izgubilo 500 ljudi. Iako Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) preventivnim radom učinkovito sprječava mnoge nesreće, trend porasta nezgoda je u nas i u svijetu dramatičan, pa u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja predviđaju da bi se za pet godina broj nesreća mogao deseterostruko povećati. Najbolji pokazatelj toga je 40 intervencija HGSS-a 1990. godine u usporedbi s oko 500 u ovoj godini, piše Vjesnik

»Na sigurnost u hrvatskim gradovima i na prometnicama ulaže se mnogo novca i o njoj brinu deseci javnih službi. Na sigurnost na preostalih 80 posto hrvatskog teritorija u neurbanim zonama ne izdvaja se gotovo ništa i o tome brine isključivo Hrvatska gorska služba spašavanja«, ističe pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić.

Pita se treba li čekati neku veliku nesreću da bi se shvatilo da se teške nesreće događaju svugdje, a ne samo u gradovima i na javnim prometnicama.

»Sustav će kad-tad opet pući kao i na Kornatima«, upozorava Prizmić.

Kako objašnjava, HGSS je zato od Vlade zatražio da donese potrebne propise i osigura neophodan novac za projekt kojim bi se smišljenom preventivom i mjerama smanjio broj nesreća, a pomoć i spašavanje učinili maksimalno učinkovitom.

U HGSS-u smatraju da je to na dobrobit svih ljudi i u interesu države. »Ulaganje u sigurnost na cijelom prostoru Hrvatske nije trošak, nego ušteda i korist, jer bez sigurnosti na tim zapostavljenim prostorima nema ni gospodarstva, turizma, prometa, ni zdravstvene zaštite«, ističe Prizmić. U HGSS-u napominju da s gotovo zanemarivim sredstvima čine sve što mogu - postavljaju sigurnosne znakove i upozorenja na mjesta gdje postoji opasnost, osposobljavaju turističke i druge djelatnike, educiraju građani i izrađuju kvalitetne zemljovide.

HGSS je prvi počeo graditi helidrome na planinama i pučinskim otocima i razvijati vlastite vještine i sposobnosti za traganje i spašavanje - od ronjenja na velikim dubinama do vrhunskih znanja iz terenske medicine.

»Ne možemo obavljati svoje zadatke bez prostora za djelovanje, opreme, vozila, novca za gorivo, obuku... Mi smo produžena ruka koja mora djelovati tamo gdje je najteže, ali to ne možemo sami. U Hrvatskoj još ne postoje posebno opremljeni helikopteri čija je primarna zadaća bilo spašavanje i prijevoz unesrećenih. Mi imamo vojne helikoptere kojima je spašavanje ljudi sekundarna zadaća, jer nisu dio civilnog sektora«, kaže Prizmić. Napominje da u helikopterima nema ni medicinskih timova ni medicinske opreme, pa HGSS već četiri godine od 15. lipnja do 15. rujna vlastitim novcem osigurava dežurne spasilačke i medicinske timove i opremu, kako bi u turističkoj sezoni životno ugroženi ljudi imali potrebnu pomoć.

»Ustav i pravo na zaštitu života, Zakon o zdravstvenoj zaštiti i drugi zakoni vrijede na području cijele Hrvatske, ali bez HGSS-a i potrebne infrastrukture, potpore i novca zakon se ne može kvalitetno provoditi na više od 80 posto teritorija na kojem boravi i radi sve veći broj ljudi. Prostor i ljudi jedini su nacionalni resurs svake države. Hoće li se Hrvatska maćehinskim odnosom odreći tog prostora«, pita se Prizmić.

Prijedlog: Osnovati agenciju i prenamijeniti šest helikoptera HV-a

HGSS predlaže osnivanje državne agencije koja bi bila nadležna za helikoptere za spašavanje i koja bi ih osigurala civilnim službama ustreba li za spašavanje te izvlačenje unesrećenih. »Problem se može riješiti odlukom Vlade i prenamjenom četiri do šest vojnih helikoptera koji bi se opremili vitlom i registrirali u civilnom sektoru, obojili u žuto te koristili isključivo za prijevoz unesrećenih i spašavanje, a to rješenje ne bi stajalo ni kune više nego sada. Naravno, u njima bi letjeli isti piloti kao i sada, ali tada se ne bi moglo dogoditi da, kao na Kornatima, GSS ide u spašavanje tek u trećem helikopteru koji nema vitlo za izvlačenje«, navodi Prizmić.