Događaji

Zdravstvo

Hrvatski kirurzi svaki drugi dan jednom pacijentu vrate vid

Hrvatski kirurzi svaki drugi dan jednom pacijentu vrate vid

Od 82 donora iskorištene su 64 rožnice, što je uspješnost 78 posto. To je iznadeuropski rezultat, jer nove europske banke postižu uspješnost između 45 i 70 posto

Otkako je lani u travnju svečano označen početak rada državne očne banke, uspješno su do kraja te godine presađene 64 rožnice, pet sklera (bjeloočnica) i 22 amnijske membrane.

Tolikom broju ljudi je, zahvaljujući banci, darovateljima i kirurzima u KBC-u Zagreb (Rebro), Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica, KB-u Osijek i općim bolnicama Sveti Duh u Zagrebu i Slavonskom Brodu te strogim kriterijima postupanja tkivima kojima se liječe razne degenerativne promjene oka uspješno vraćen ili popravljen vid.

No, još je samo na listi u KBC-u Zagreb, doznaje Vjesnik u razgovoru s ravnateljicom Centra očne banke prim. dr. Mirjanom Nasić, oko 170 bolesnika koji čekaju operaciju.

Koliko je u Hrvatskoj uistinu kandidata za transplantaciju rožnice, znat će se tek kad svi transplantacijski centri prijave svoje liste pacijenata za nacionalnu listu. Prema podacima iz vremena otvorenja banke, više je od 300 bolesnika na čekanju za presađivanje rožnice.

Mnogi čekaju i pet godina da dođu na red, jer te su se operacije još donedavno radile samo u KB-u Sestara milosrdnica, a sad i na Rebru. U Općoj bolnici na Svetom Duhu svojedobno je postojala prva banka rožnica u Hrvatskoj (Lions očna banka), ali ju je njezin osnivač prof. dr. Nikica Gabrić napustio prije dvije godine.

U toj bolnici presađene su tri amnijske membrane i četiri sklere obrađene u banci na Rebru. Ako je suditi po neslužbenim informacijama s internetskih foruma, i danas oni koji mogu platiti po nekoliko tisuća eura nerijetko odlaze na operaciju u inozemstvo, u klinike u Grazu, Münchenu, Barceloni, Moskvi... I to je razlog zašto se puni pogon domaće Očne banke i veće uključivanje kirurške operative očekuje s velikom nadom. Vrsne kirurge oftalmologe imamo (podaci svjedoče o njihovoj uspješnosti) kao i banku visokokvalitetnog očnog tkiva. Potrebno je, međutim, da transplantacijski centri provode više eksplantacija, kaže Nasić.

No, velik je uspjeh da se u samo devet mjeseci rada banke broj transplantacija na milijun stanovnika (što je mjerilo uspješnosti programa) povećao 24 posto ili s prosječno 11,6 transplantacija u razdoblju od 1995. do 2007. godine na nešto više od 15 transplantacija 2008. Ili, svaki drugi dan presađeno je jedno očno tkivo.

Od 82 donora iskorištene su 64 rožnice, što je uspješnost 78 posto. To je iznadeuropski rezultat, jer nove europske banke postižu uspješnost između 45 i 70 posto. Hrvatska banka ima i najveću iskorištenost ukupno transplantiranog tkiva, što opravdava strože domaće kriterije od onih u svijetu.

Ipak, po broju transplantacija očnog tkiva na milijun stanovnika još smo u velikom zaostatku. U Europi i SAD-u presađuje se od pet do šest puta više, odnosno u promatranom razdoblju na milijun stanovnika presađene su 42 rožnice u Njemačkoj, 98 u Francuskoj i 100 u SAD-u; od osam do deset sklera u Europi i 10 do 15 u SAD-u te 40 amnijskih membrana, odnosno 10 do 15.

Da bi se smanjio broj onih kojima prijeti sljepilo ili su već izgubili vid zbog bolesti koje se ne mogu liječiti klasično, trebalo bi na godinu i u Hrvatskoj uzimati 70 do 100 rožnica na milijun stanovnika ili 300 do 400, što znači da bi se lista znatno mogla smanjiti za dvije do tri godine.

Nasić apelira na razumijevanje obitelji umrlih donora, imajući na umu da je uzimanje očnog tkiva možda i najosjetljiviji dio eksplantacije. Zato su utvrđena stroga etička pravila postupanja. Nastoje se uzeti samo dijelovi oka, što ne mijenja pokojnikov tjelesni integritet, a istodobno se nekom može spasiti vid.

To uzimanje tkiva daje i mikrobiološki sigurniji transplantacijski materijal. Uspostavljen je i sustav dojave u bolnicama, gdje rade educirani bolnički koordinatori. Uvjeti za sve to zajamčeni su sustavom kvalitete Očne banke, koja radi po kriterijima i definicijama Europskog udruženja očnih banaka, Europske komisije, Francuske agencije za akreditaciju, akreditirane očne banke St. Antoine u Parizu, Svjetske zdravstvene organizacije, itd.

 Očna banka: Od pilot-projekta do rutine

U osnivanje Očne banke na Rebru krenulo se potkraj 2005. godine zbog preduge liste i zato da bi se i u Hrvatskoj unaprijedio transplantacijski program za očna tkiva na nacionalnoj razini. Projekt je pokrenulo Hrvatsko oftalmološko društvo, a Ministarstvo zdravstva dodijelilo je sredstva za njeno opremanje. Jer, potrebe su rasle, a tog osjetljivog tkiva bilo je samo u Lions očnoj banci za koju je to društvo smatralo da je nedovoljno dostupna ostalim oftalmolozima-operaterima.

Rasprave koje su počele 2005. godine na stručnoj i osobnoj razini preselile su se i u medije, a pacijenti su bili na čekanju... Sada, tri godina poslije i nakon devet mjeseci rada, Očna banka postupno iz pilot-projekta ulazi u rutinsku fazu rada, tvrdi ravnateljica, koju smatraju kreatoricom novog hrvatskog modela transplantacije i eksplantacije rožnica. Misija te očne banke je, ističe, osigurati dovoljno tkiva za presađivanje, provoditi program kvalitete koji jamči sigurnost, pravednu raspodjelu očnih tkiva i istraživanja radi boljeg liječenja bolesti oka.

Svako očno tkivo prije eksplantacije testira se na prijenosne bolesti, među ostalima na HIV i hepatitis C, te prolazi dvadesetodnevnu mikrobiološku provjeru i provjeru kvalitete.

Da bi tkivo bilo kvalificirano za presađivanje, u interesu primatelja, naša banka zadala si je sigurnost presatka od 99 posto, što je europski standard. Cilj je visokih zahtjeva, naglašava Nasić, svesti rizik na minimum, jer kod nas je premalo donora i eksplantacija, a i cijeli projekt postavio je pacijenta i njegovu sigurnost u središte pozornosti.

Nije slučajno što se ta strogoća »vježba« upravo na transplantaciji oka, jer osim što je na čelu Centra očne banke oftalmologinja, Nasić je bila savjetnica Ministarstva u projektu uvođenja sustava kvalitete u zdravstvu, po mnogočemu ključnih područja zdravstvene reforme. (Nakon toga je donesen Zakon o kvaliteti zdravstvene skrbi i osnovana Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu.)

Te aktivnosti su, osim uz Strategiju razvoja zdravstva, povezane i s primjenom direktiva Europske komisije, ali prije svega važne su za našu sigurnost u transplantaciji i tkivnim banakama.

Nasić je bila i članica Povjerenstva Ministarstva koje je izradilo pravilnik o minimumu standarda prostora, djelatnika i opreme za uzimanje, čuvanje i presađivanje očnih tkiva, a s Društvom oftalmologa, gdje je predsjednica Povjerenstva za razvoj eksplantacijsko-transplantacijskog programa, provela je pilot-projekt plana i programa mjera za unaprjeđenje transplantacija rožnice kao model koji predviđa Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite.

Nasić je i privremena ravnateljica Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu, a za upravljanjem kvalitetom educirala se u sklopu francusko-hrvatskog sporazuma.


Reci što misliš!