Najaktivnija područja u Hrvatskoj protežu se od Senja do Rijeke te područja u blizini Zadra, Dubrovnika i Stona, ali i Zagreba

Katastrofalni potres koji ovih dana pogađa središnju Italiju i koji je dosad uzeo više stotina života, podsjetio nas je na seizmički vrlo problematično područje Hrvatske, ali i cijelog Balkana pa i Sredozemlja,piše Vjesnik

Naime, Hrvatska se nalazi na vrlo aktivnom tektonskom području na kojem su se u posljednjih stotinjak godina dogodili deseci razornih potresa. Prema seizmološkim podacima, Balkan svake minute udari mali potres. Najaktivnija područja u Hrvatskoj protežu se od Senja do Rijeke te područja u blizini Zadra, Dubrovnika i Stona, ali i Zagreba.

Odgovore na pitanja gdje će se dogoditi potres i koje će jakosti biti zasad svjetska seizmologija ne može dati. Potresi se, naime, pripremaju duboko u unutrašnjosti Zemlje, tisućama i milijunima godina, što u geološkom smislu vremena nije ništa, pa je nemoguće reći kada će udariti. Najdublja žarišta potresa do sada su zabilježena na dubinama većima od 700 kilometara.

Naime, kako je ovih dana objasnio dežurni seizmolog Seizmološkog zavoda Hrvatske Vlado Kuk, uzduž cijelog Sredozemlja dodiruju se euroazijska i afrička ploča, tektonski fenomen koji je glavni uzročnik potresa i vulkanizma. U Hrvatskoj manji dio jadranske ploče podvlači se pod Dinaride, a u podzemlju zbog tog pomicanja nastaju napetosti, pa kad se one naglo otpuste, događaju se potresi.

Jugoistočna Europa jedno je od područja s najvećim stupnjem rizika od potresa na kontinentu. Tektonski ustroj Balkanskog poluotoka najsloženiji je u Europi, tvrde stručnjaci, a seizmička je aktivnost rezultirala nizom razornih potresa u regiji, pri čemu su sa zemljom sravnjivana cijela naselja i izgubljeni mnogi životi.

Prva povijesna dokumentacija o potresima na Balkanu potječe iz 6. stoljeća prije Krista. Potresi su tijekom godina teško oštećivali brojne gradove i naselja, a u nekim ih slučajevima i posve razarali. U prosjeku se u regiji svake godine dogodi potres jačine 6,3 stupnja. Samo u posljednjem stoljeću zabilježeno je više od 80 katastrofalnih potresa. Što uzrokuje takvu geološku nemirnost? Znanstvenici objašnjavaju da na Balkan utječu velike litosferne ploče Euroazije i Afrike, kao i manji elementi poput arapske ploče i jadranske mikroploče.

Uz to, brojna tektonski aktivna područja zaleđa doprinose akumulaciji naprezanja, što s vremena na vrijeme rezultira značajnom seizmičkom aktivnošću.

Prošle je godine ekipa američkih i hrvatskih znanstvenika objavila zanimljivo istraživanje tektonskih aktivnosti na Balkanu u kojem su ustvrdili kako je 200 kilometara duga tektonska pukotina locirana u dubrovačkom podmorju, koja se proteže prema sjeverozapadu Balkanskog poluotoka.

Čitav Balkan mogao bi uskoro biti pogođen razornim potresima jačine i do sedam stupnjeva po Richterovoj ljestvici, a jadransko priobalje čak i snažnim tsunamijem. Geolozi su dosad vjerovali da se formiranje dalmatinskih otoka i Dinarida zaustavilo prije 20 do 30 milijuna godina.

No na temelju najnovijih istraživanja utvrđeno je da se kopno i otoci s hrvatske strane Jadrana pomiču. Naime, ispod Jadrana, sjeverozapadno od Dubrovnika i u blizini otoka Visa, proteže se najmanje 200 kilometara dugi rasjed, odnosno mjesto sudara dviju tektonskih ploča. Euroazijska ploča tu prelazi preko bivšeg dijela afričke ploče koji se naziva južnojadranska mikroploča. To je otkriće važan detalj koji dosad nije bio poznat, jer je proučavanje tog područja bilo znatno manje nego, primjerice, afričke i europske tektonske ploče.

Znanstvenici su utvrdili da se peta »talijanske čizme« približava hrvatskoj obali oko četiri milimetra godišnje. Ako se nastave takva tektonska pomicanja, od 4,5 kilometara za milijun godina, istočna i zapadna obala Jadrana mogle bi se spojiti za 50 do 70 milijuna godina.

Pomicanje afričke ploče prema sjeveru i Europi u povijesti je bilo »odgovorno« za podizanje planinskih lanaca Alpa i Pireneja, za koje znanstvenici pretpostavljaju da će jednog dana »narasti« do visine Himalaja. Gledano iz te perspektive, Sredozemno more je samo ostatak mnogo većeg oceana koji je davno okruživao Zemlju. A daljnjim približavanjem afričke ploče Europi te eventualnim spajanjem ovih dvaju kontinenata, Sredozemno bi more u budućnosti moglo potpuno nestati.

Značajno pomicanje Zemljine kore primijećeno je i kod Australije koja bi se također mogla »pridružiti« euroazijskom kopnu. Znanstvena promatranja upućuju da bi se australski kontinent mogao približiti Borneu i južnoj Kini, te se na kraju i spojiti s njima. Nasuprot tomu, američki se kontinent sve više odmiče od Europe, pri čemu se Atlantski ocean širi, a time i tektonski procjep ispod njega.

Geološki gledano, svaki je scenarij moguć s obzirom na to da se geologija Zemlje neprestano mijenja, a jedan od najvažnijih faktora brže promjene u proteklih šezdesetak godina je globalna promjena klime, odnosno čovjekov utjecaj na zagađenje Zemlje.