ZadarMore u znaku brodova, starih i prastarih

U sklopu manifestacije ZadarMore Sv. Dominik je večeras ugostio dvije vrste entuzijasta za očuvanje tradicije i baštine našeg kraja, a razlika među njima mjeri se ugljikom C14.

Naime radi se arheologinji Ireni Radić Rossi koja je održala predavanje o podvodnoj arheologiji, ili točnije o nautičkoj arheologiji, pod nazivom „Novosti iz šireg zadarskog područja".

Drugi entuzijast ili bolje rečeno grupa entuzijasta predvođena Marinom Mijatom provodi projekt spašavanja prastare gajete Cicibela koja je velik dio svog vijeka provela u zadarskoj Foši.

Magistrica Radić Rossi govorila je o počecima nautičke arheologije u 60-tim i 70-tim godinama prošlog stoljeća kada je pionir te discipline u nas prof.dr. Zdenko Brusić pronašao nekoliko starih brodova kod Nina, dva antička i dva starohrvatska.

Nakon njegovih pronalazaka s podvodnim istraživanjima se gotovo stalo, sve do današnjih vremena. Podvodna arheologija sada ponovno dobiva na značaju i provode se uzbudljiva i opsežna istraživanja na nekoliko lokacija u sjevernoj Dalmaciji.

Radić Rossi je prisutne upoznala s rezultatima dosadašnjih i napretkom trenutnih istraživanja koja se vrše kod Pakoštana, Nina i u uvali Caska na Pagu.

- Mi arheolozi imamo sreću kad lokalne vlasti i stanovništvo shvati da mi zapravo ocrtavamo njihovu baštinu i povijest koji se može zaštiti i iskoristiti, materijalno i nematerijalno, što je slučaj na prije navedenim lokacijama, rekla je Radić Rossi.

Drugi dio večeri posvećen je naporima jedne male ali uporne grupe ljudi koji od propadanja spašavaju najstariju zadarsku gajetu Cicibelu. To su njen prijašnji vlasnik prof. Emanuel Marušić, njen sadašnji vlasnik Marino Mijat i stari betinski kalafat Ćiro Burtina.

Gajeta Cicibela napravljena je 1931. za vlasnika Tomu Gregova Taškelu iz Preka , iste godine napravljen je i njen dugogodišnji vlasnik Emanuel Marušić koji je ispričao šaljivu priču o bodulima koji su mislili da su prevarili Bosanca kad su mu prodali dotrajalu gajetu.

No, Bosanac je gajetu mjesecima sam obnavljao dok nije zasjala punim sjajem. Prof. Marušić je sa gajetom proputovao velik dio zadarsko-šibenskog akvatorija, no kako je ostario više se nije mogao brinuti o svojoj Cicibeli i ona je propadala na vezu u Foši.

Tu ju je primijetio njen sadašnji vlasnik Marino Mijat i „za male novce" kupio. No, kako obnoviti gajetu koja je rađena na prastari način? Nije bilo druge nego je odvesti na Murter koji je ostao gotovo zadnji bastion borbe za očuvanje tradicionalne drvene brodogradnje.

U Betini je naišao na idealnog spasitelja za Cicibelu, kalafata koji je posvetio cijeli svoj životni vijek gradnji i obnovi drvenih gajeta, Ćiru Burtina. Marino i Ćiro su se bacili na posao i o tom poslu govori dokumentarni film koje je snimio Marino, „Priča o gajeti Cicibeli".

Majstor Ćiro radi na njoj  već godinu dana, no budući da je star i da ga zdravlje slabo služi radovi sporo napreduju. Ipak, kao rok porinuća spominje se sljedeće proljeće kada bi Cicibela u novom ruhu trebala zasjati u Foši .

U isčekivanju tog trenutka Marino Mijat je ostao bez teksta dok je govorio o danu kada će njegova Cicibela stati uz svoje drvene sestre na murterskoj regati „Latinsko idro".

Ipak, temeljita obnova gajete je skup i zahtjevan zahvat koji zahtjeva velika financijska sredstva, stoga bi mogući sponzori koji bi dali svoj doprinos obnovi gajete kao simbola hrvatske pomorske baštine i povijesti uvelike pomogli Cicibeli da što prije zaplovi.