Događaji

Za djecu i roditelje

Održana radionica: „Proces povratka kao ljudski izazov"

Održana radionica: „Proces povratka kao ljudski izazov

Zanimljivo je primijetiti da su djeca vrlo zainteresirana za ovakav oblik druženja jer se stvara grupna kohezija i poseban oblik vršnjačkog povezivanja, a odslušane i usvojene priče (o kojima se razgovara) djecu toliko uveseljavaju da od svojih roditelja zahtijevaju opetovane razgovore o sadržajima priča koje su čula na radionici

Jučer je u Udruzi hrvatskih branitelja oboljelih od ptsp-a Zadarske županije, održana osma radionica u sklopu projekta „Prevencije suicida i nasilja u obiteljima branitelja oboljelih od ptsp-a".

Poseban naglasak stavljen je na ovu posljednju radionicu koja je održana u suradnji sa Odjelom za sociologiju Sveučilišta u Zadru, a održala ju je dr.sc. Biljana Kašić uz asistenciju Marine Raspović, voditeljice projekta. Radionica pod nazivom „Proces povratka kao ljudski izazov" bila je namijenjena ženama koje žive s braniteljima koji imaju posttraumatski stresni poremećaj.

Cilj radionice je bio otvaranje prostora povjerenja, podrške i osvještavanje emocija kroz promišljanje sebe i svojih potreba, te usvajanje strategija suočavanja sa svakodnevnim traumatskim situacijama u smislu otkrivanja „kriznog žarišta" koje može biti okidač za obnavljanje traumatskih iskustava. Potrebno je istaknuti da je radionica protekla u izuzetno pozitivnom tonu jer je postignuta grupna povezanost i međusobno povjerenje, te ravnopravan odnos između svih sudionica radionice, uključujući i voditeljice. Naglasak je stavljen na ulogu žene u procesu mogućeg oporavka, ali i prostor podrške te samopodrške, kao i na mehanizme razrješavanja svakodnevnih životnih situacija do kojih se došlo na temelju zajedničke rasprave i razmjene iskustava. Evaluacija, koju je ispunila svaka od sudionica, pokazuje da su žene izuzetno dobro prihvatile ovakav oblik druženja i potpore, te su izrazile želju i potrebu za još ovakvih radionica i druženja kroz koje će biti u mogućnosti osvijestiti različita područja svoje osobnosti i svojih emocija.

Ova radionica sa ženama prva je radionica ovakvog tipa koja je organizirana od strane jedne udruge proizašle iz Domovinskog rata na ovom području, a s obzirom na vrlo pozitivna iskustva zajedničkog druženja, već je najavljena i slijedeća (pedagoška) radionica „Kako upropastiti svoje dijete?" - odgojna pravila i savjeti za žene/majke, koju su sudionice s oduševljenjem prihvatile. Za ovu radionicu Marinu Raspović je inspirirao Petar Inić, pedagog srednje škole „Gojka Matuline", i na tome mu se Marina ovim putem zahvaljuje.

Također, Raspović ovim putem poziva sve zainteresirane članove Udruge i njihove obitelji, osobito žene/partnerice i djecu, da se prijave za sudjelovanje u radionicama kojih će biti mnogo u nadolazećoj 2010. godinu.

Radionice kojima su obuhvaćena djeca školskog uzrasta 6., 7. i 8. razreda, ista grupa djece, vode Antica Petričić i Nera Birkić, psihologinje, te Zoran Šimić, apsolvent psihologije, a usmjerene su na jačanje zdravih dječjih potencijala, ovladavanje životnim i komunikacijskim vještinama, te učenju strategija suočavanja sa svakodnevnim stresnim situacijama (u školi, u obitelji, u grupi vršnjaka..). Kroz evaluacije koje ispunjavaju djeca poslije svake radionice, moguće je (za sada) zaključiti da su djeca vrlo zadovoljna voditeljima/icama, temama, atmosferom i grupnom dinamikom koja se očituje kroz njihova zajednička druženja. U kontaktima s roditeljima, roditelji izražavaju zadovoljstvo svoje djece, ali i svoje osobno, jer se djecu potiče na razvoj pozitivnih osobina ličnosti.

Radionice namijenjene djeci predškolskog uzrasta i djeci nižih razreda osnovne škole (1.-5. r.) organizira i vodi Marina Raspović, voditeljica projekta, u suradnji s aktivnim i nesebičnim volonterkama Ivanom Mofardim, Ivanom Vidučić, Margitom Viceić i Majom Šojat, studenticama diplomskog studija pedagogije, sociologije i talijanskog, bez čije svesrdne pomoći Raspović ne bih mogla iznijeti sve aktivnosti pripreme i provedbe radionica.

Cilj rada s predškolskom djecom je obuhvaćanje svih odgojno-obrazovnih komponentni dječjeg razvoja što uključuje moralni, intelektualni, radni, estetski odgoj, te razvoj kreativnosti i učenja različitih sadržaja (npr. odvijanje prirodnih procesa, boja, brojeva, vrsta hrane, dana u tjednu i sl., a kroz zorno prikazivanje sadržaja različitih priča primjerenih tom uzrastu, te kroz likovno i kreativno izražavanje naučenih i usvojenih sadržaja).

Cilj rada s djecom nižih razreda osnovne škole također uključuje slične elemente, ali je poseban naglasak stavljen na osjećaj vlastite vrijednosti, odnosno izgradnju pozitivne slike o sebi, privrženost svojoj obitelji i moralne karakteristike dječje osobnosti.

Potrebno je istaknuti da djeca kroz igru, koja uključuje različite sadržaje, usvajaju životno načelo „JA VRIJEDIM" koje je polazište razvoja ali i usvajanja svih ostalih sadržaja (osjećaj za druge ljude, otvoreno izražavanje vlastitih pozitivnih emocija, osvještavanje važnosti njihove uloge u obitelji i povezanosti s roditeljima, usmjerenost na davanje, a ne samo na uzimanje i sl.).

Zanimljivo je primijetiti da su djeca vrlo zainteresirana za ovakav oblik druženja jer se stvara grupna kohezija i poseban oblik vršnjačkog povezivanja, a odslušane i usvojene priče (o kojima se razgovara) djecu toliko uveseljavaju da od svojih roditelja zahtijevaju opetovane razgovore o sadržajima priča koje su čula na radionici. Na ovaj način se kanalizira pozitivna dječja energija koja se kasnije manifestira u različitim područjima njihovog života, a u obitelj donose jedan novi oblik životne radosti i preokupaciju čitave obitelji pozitivnim mislima.

Ovaj oblik radionica evaluiraju roditelji koji zajedno sa svojom djecom sudjeluju u radionicama, a sve povratne informacije s tim u vezi su više nego pozitivne kao i sugestije i prijedlozi koje dobivamo od roditelja za neke buduće aktivnosti koje i planiramo u skladu s zajedničkim interesima.

Raspović za kraj najavljuje i radionicu za muškarce, odnosno članove Udruge, koja je predviđena u siječnju 2010. godine, a kako sada stvari stoje, zbog velikog interesa, bit će potrebno uvesti još mnogo volontera i volonterki, ali i stručnjaka iz određenih područja koji će pomoći u realizaciji ovih aktivnosti.

U sklopu projekta predviđena je i javna tribina koja će biti održana u veljači 2010. godine, a kraj projekta bit će simbolički obilježen izložbom dječjih radova u Gradskoj knjižnici, u svibnju iste godine. No, to nikako neće biti kraj radionica, edukacija i ugodnih druženja. Planiraju se i organizirati grupe za učenje i pomoć djeci u ovladavanju stranim jezicima, matematikom i ostalim nastavnim predmetima za koje djeca zajedno sa svojim roditeljima pokažu potrebu i interes.


Reci što misliš!