Uz ovaj zaštićeni patent hrvatskog inovatora, pušači, ali i nepušači u njihovu okruženju, konačno će moći prodisati punim plućima, jer prostorija u kojoj se puši više neće biti zadimljena

Bliži se dan kada će pušači, kao proizvođači štetnog duhanskog dima, ponovo biti nepoželjni gosti hrvatskih kafića. Nekadašnji strastveni pušač, ali i jedan od najpoznatijih hrvatskih inovatora, Ivan Jakobović iz Donje Bebrine kod Slavonskog Broda, mogao bi uskoro ponuditi rješenje uz koje bi i pušači i nepušači bili zadovoljni. Jakobovićev as iz rukava je specijalna muštikla uz koju je pušenje neškodljivo i nevidljivo

Uz ovaj zaštićeni patent hrvatskog inovatora, pušači, ali i nepušači u njihovu okruženju, konačno će moći prodisati punim plućima, jer prostorija u kojoj se puši više neće biti zadimljena. Inovativna muštikla trenutno je na testiranju u Sjedinjenim Američkim Državama, a kada se nađe na tržištu njena cijena neće biti veća od cijene koju pušači plaćaju za nekoliko kutija cigareta.

'Ideja o muštikli rodila se prije dvije godine kada sam i sam bio strastveni pušač, tako da su mi dobro poznate sve čari duhanskog dima, ali i njegova štetnost, zbog koje sam patentirao ovu muštiklu koja je ostvarenje snova pušača jer neutralizira sve otrove cigaretnog dima', kaže Jakobović te pojašnjava svoj patent.

'Muštikla ima pet filterskih prstenova, a radijatorski dio ima funkciju kondenzatora. Naime, dim cigarete je topao, stoga ga najprije treba kondenzirati, odnosno ohladiti, da bi se iz njega mogli izdvojiti smola i nikotin. Nakon odvajanja tih štetnih sastojaka, aroma ostaje potpuno nepromijenjena. Pušenjem kroz muštiklu pušači će tako udisati aromatični zrak, ali ne i štetni katran, smolu i nikotin', kaže brodski inovator.

Osim što će štititi pušače, njegova će muštikla štititi i nepušače koji se nađu u istoj prostoriji s njima, jer se pušenjem kroz muštiklu pri izgaranju duhana ne stvara bijeli dim, pa se u prostorijama u kojima se puši dim više neće moći rezati nožem. Za otkup tog patenta već se ozbiljno zainteresirala jedna američka tvrtka koja je nedavno morala platiti odštetu zbog štetnog učinka cigaretnog dima.

Zajedno s još 8 prototipa raznih patenata, Jakobovićeva je muštikla prije šest mjeseci otputovala i na završno testiranje u Texas, gdje je prošle godine Jakobović osnovao vlastitu tvrtku za prodaju svojih patenata:

'S dvojicom inozemnih partnera u San Antoniju u Texasu osnovao sam tvrtku New Line of Future Technologies (NLOFT), koja će se baviti isključivo prodajom mojih patenata širom svijeta, odnosno distribucijom ekskluzivnih i licencnih prava. Kao američka tvrtka konkuriramo i za ulazak među 12 tvrtki koje će rješavati probleme stakleničkih plinova te će svojim idejama, patentima i proizvodima, po mišljenju Amerikanaca, spasiti svijet.'

U rješavanju globalnog problema stakleničkih plinova, odabrane će tvrtke podržati i američki predsjednik Barak Obama koji će tvrtkama koje ponude najbolja idejna rješenja dodijeliti nagradu u iznosu od 1,4 bilijuna dolara, a dijelu tog kolača nadaju se i u Jakobovićevoj tvrtki NLOFT koja je jedina ponudila gotovo i konkretno rješenje.

Radi se o ozonskom auspuhu koji, za razliku od običnih ispušnih lonaca automobila koji izbacuju tek 0,02 posto kisika, ispušta čak 6,22 posto kisika, čime se koncentracija CO2 na izlazu auspuha smanjuje za čak 45%. Kako vozač dodaje gas, povećava se proizvodnja kisika, a smanjuje proizvodnja CO2, jer se zahvaljujući ozonatoru CO2 se pretvara u kisik.

Jakobovićev ozonski auspuh koji djeluje kao ozonator ispušnih plinova već je uspješno prošao testiranja u Kanadi i Americi, a zanimanje za taj patent već pokazuju automobilske tvrtke iz Kanade i SAD-a, no Jakobović ističe da bi mu bilo mnogo draže da je patent ostao u Hrvatskoj, nego da ga hrvatski građani za nekoliko mjeseci kupuju od stranaca po znatno višim cijenama.

Sličnim bi principom Jakobović riješio i problem zagađenosti zraka u Slavonskom Brodu, čiji se stanovnici tuže na zagađen zrak otkada je u rad ponovo puštena rafinerija nafte u susjednom Bosanskom Brodu.

'Drveće će mi zamjeriti na ovom patentu jer je ozonatorski pano zapravo umjetno stablo koje usisava i filtrira zagađeni zrak te razgrađuje ugljični dioksid i proizvodi kisik', rekao je Jakobović. 'Tako bi se, umjesto sadnjom drvoreda, problem zagađenja zraka mogao kvalitetno riješiti postavljanjem niza panela, odnosno drvoreda umjetnih stabala, pokraj rijeke Save u dužini od 1 do 2 kilometra.

Takvi bi paneli apsorbirali ugljični dioksid koji vjetar donosi iz pravca rafinerije u susjednoj BiH te bi potom iz panela, kao i iz auspuha s ozonizatorom, izlazio kisik. Umjetna stabla ni svojim izgledom ne bi narušavala okoliš, jer pano bi imao oblik ruže sa 7 istih generatorskih jedinica te bi prerađivao oko 2100 m3 zagađenoga zraka.

Umjetna je stabla moguće instalirati pored tvornica, rafinerija, autoceste te pored bolnica, škola i stambenih naselja i sl., a panoi bi se električnom energijom opskrbljivali sistemom samonapajanja iz solarnih panela', pojašnjava Jakobović dodajući da ta njegova ideja još uvijek nije naišla na interes ni u Bosanskom Brodu niti u gradu Slavonskom Brodu.

Ipak, svijetla je točka u radu ovog hrvatskog inovatora njegova višestruko nagrađivana tehnologija za proizvodnju biodizela, za koju je 2007. godine u Ženevi dobio dvostruko zlato, a u Bruxellesu je zahvaljujući tom svom patentu proglašen i vitezom inovatorstva te je primljen u Viteški red.

Mini postrojenja za proizvodnju bio-dizela naišla su na široku primjenu u praksi. Osim 8 hrvatskih tvrtki, koriste ih i tvrtke širom svijeta, od susjedne BiH, Slovenije i Srbije pa do Norveške i daleke Malezije. Prošle je godine u Tuzli pri tvornici kolača Gusto Sapore pušteno u rad postrojenje za proizvodnju biodizela preradom korištenog, otpadnog jestivog ulja iz tvornice kolača te iz okolnih restorana, bolnica i tvornice keksa i čipsa. Na Biodizel koji se proizvodi u tvornici kolača već vozi i jedan autobus tuzlanskog Gradskog i prigradskog saobraćajnog poduzeća, no Jakobović ističe da državama nije u interesu široka proizvodnja tog ekološki čistog goriva.

'Iako je Biodizel oko 10 posto jeftiniji od običnog dizela, a litra biodizela iz mog postrojenja stoji manje od 3 kune, kada bi ga ljudi u svojim domaćinstvima masovno proizvodili, država od toga ne bi imala nikakvu materijalnu korist; slično je bilo i s Teslinim patentom za bežični prijenos energije, koji iz istog razloga nije zaživio u širokoj primjeni', kaže Jakobović koji je patentirao i jedinstvenu u svijetu liniju za proizvodnju bioetanola koja će se, kako ekskluzivno doznajemo, uskoro naći na organiziranim internetskim aukcijama u Kanadi i Americi, a namijenjena je farmama i manjim proizvođačima.