Iz kabineta ravnatelja  Državne uprave za zaštitu i spašavanje dobili smo priopćenje, kao odgovor na današnje optužbe vatrogasnih zapovjednika, koje objavljujemo u cijelosti.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje tijekom nekoliko prethodnih godina nabavila je preko 3000 kombinezona (2007. -380, 2008. - 1550 i 2009. -1100), od kojih je 2008. godine preko 1000 kombinezona dostavljeno vatrogasnim zajednicama priobalja za angažirane sezonske gasitelje.

Napominjemo i činjenicu kako je, u slučaju sezonskih vatrogasaca, poslodavac u stvari vatrogasna zajednica županije, grada i/ili općine koja ima obvezu osigurati i sredstva potrebna za izvršavanje ugovornih obveza.

Što se tiče ovogodišnje nabave,  "oko 500 vatrogasnih kombinezona" oni su planska pričuva za možebitne žurne dodatne potrebe (riječ je u stvari o 485 kombinezona za koje je postupak nabave pokrenut neovisno o zapošljavanju sezonskih vatrogasaca).

Kada govorimo o plaćama 1000 sezonskih vatrogasaca treba kazati da sukladno „Uputi o provedbi točke 37. Programa aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku u 2010. godini i procesu donacije sredstava za Projekt sezonskog dodatnog zapošljavanja vatrogasaca" i  prethodnom radnom dogovoru sa županijskim vatrogasnim zapovjednicima ( s kojima samo imali sastanke u Otočcu i Zadru) u propisanom roku od dva tjedna izvršena je obrada dostavljenih, naglašavamo - ispravnih zahtjeva - za mjesec lipanj te su odgovarajući nalozi proslijeđeni na  plaćanje iz Državne riznice.

Nadalje, jedinstveni  europski broj za hitne službe uveden je direktivama Europske komisije i odgovarajućim zakonima Republike Hrvatske (Zakon o elektroničkim komunikacijama, Zakon o zaštiti i spašavanju). U Republici Hrvatskoj je u primjeni od 2005. godine te je zaključno s prosincem 2009. na broj 112 zaprimljeno 7.477.006 poziva, a samo u prošloj godini zaprimljeno je 1.752.912 poziva. Od ukupnog broja poziva u prošloj godini, 245 721 poziv je preusmjeren policiji, 89 131 poziv preusmjeren je vatrogascima, a 378 008 poziva preusmjereno je hitnoj medicinskoj pomoći. Sustav  112 djeluje u 20 županijskih centara 112, u kojima 160 operatera zaprima pozive građana na hrvatskom i 7 stranih jezika - engleski, njemački, talijanski, češki, slovački, mađarski i slovenski (prošle godine oko 8000 poziva na stranim jezicima). Državni centar 112 koordinira 24 sata rad svih centara s drugim centrima i tijelima državne uprave, susjednim zemljama, te sličnim centrima u EU i NATO. O komunikacijskim i informatičkim sustavima brine Odjel za komunikacijsko informacijsku tehnologiju, čiji su djelatnici diplomirani inženjeri, inženjeri elektrotehnike, računarstva i telekomunikacija.

Sustav 112 opremljen je najmodernijom informacijsko-komunikacijskom tehnologijom, osigurava neprekidno djelovanja centara 112, zaprimanje i obradu poziva, koordiniranje djelovanja žurnih službi, trajno snimanje svih poziva, lociranje pozivatelja, sprečavanje zlonamjernih poziva, preusmjeravanje poziva u susjedni centar 112 u slučaju fizičkog prekida veza, za što su svi centri osposobljeni odgovarajućim bazama podataka i obukom osoblja.

Što se tiče brzine odgovora na poziv, 78% poziva rješava se unutar 10 sek., a gotovo svi pozivi obrađeni su unutar 20 sek.

Prema izvješću Europske komisije za 2009. godinu, hrvatski sustav 112 spada među bolje, prema kriterijima Europske unije, u konkurenciji s 27 članica EU i Norveške.

Što se tiče prigovora da hrvatski sustav 112 nije osposobljen niti organiziran za preuzimanje brojeva žurnih službi, najbolji odgovor je iskustvo integriranja broja 94 u 15 županija i broja 93 u devet županija. Svima koji prigovaraju spremnosti broja 112 za primanje poziva postavljamo javno nekoliko pitanja:

-       Hoće li izvijestiti hrvatsku javnost koliko su imali poziva na 93 zadnjih pet godina, koliko po svakoj godini, koliko zlonamjernih poziva, koliko namjenskih, nenamjenskih, te koliko često se broj koji završava u njihovoj službi koristi za privatne potrebe?

-       Koliko je bilo prekida linija prema broju njihove žurne službe i što se događa s pozivima građana na broj 93 kada su linije u prekidu, te gdje završavaju pozivi građana kada imaju više od dva poziva?

-       Kako sprečavaju zlonamjerne pozive, te kako kontroliraju kvalitetu veze prema žurnoj službi, otklanjanje kvarova, koliko imaju neostvarenih i neodgovorenih poziva?

-       Kako rješavaju lociranje pozivatelja kada građani zovu s mjesta na kojem ne mogu odrediti lokaciju, kao npr. s autocesta, noću i slično?

-       Što se događa s pozivima na 93 kada na primjer tijekom izvođenja građevinskih radova bager presiječe kabel između centrale javne telekomunikacijske mreže i žurne službe?

-       Koliko su imali protekle godine poziva na stranim jezicima i kako odgovaraju pozivateljima na stranim jezicima?

-       Znaju li kojim propisima u Republici Hrvatskoj je regulirano korištenja brojeva za žurne službe?

-       Pripadaju li brojevi za žurne službe djelatnicima tih službi ili su javno dobro koje služi građanima, a ne centrima 112, vatrogascima, hitnoj, policiji ili nekim drugim službama?

To su samo neka od pitanja koja postavljamo u ime hrvatskih građana koji imaju pravo znati podatke o kvaliteti rada, organiziranosti svih javnih servisa, kako 112, tako i 93.