Iz Amnesty Internationala kažu kako su ciljani vojni napadi na rubu legalnosti, ali još uvijek potpadaju pod zonu dopuštenog

Među tisućama stranica tajnih vojnih dokumenata objavljenih na stranici "WikiLeaks" nalazi se i nekoliko detaljnih opisa tajnih misija Jedinice 373, elitne specijalne postrojbe čiji je zadatak loviti i ubijati talibanske vođe u Afganistanu.

Vojni stručnjaci i dužnosnici vojske žestoko su demantirali navode da su ta ubojstva ratni zločini, ali su upozorili da bez pravilnog nadzora ovakve jedinice lako mogu zastraniti i početi se baviti kriminalnim aktivnostima. Opisi aktivnosti grupe 373 javnosti izlažu cijeli niz pogrešaka i dvojbenih odluka sa smrtnim posljedicama.

Tako je jedinica u srpnju 2007. godine lovila talibanskog zapovjednika Qarija ur-Rahmana. Pod okriljem noći sukobili su se s protivnikom i zatražili zračnu podršku. Tek se kasnije saznalo da su ubili i četiri afganistanska policajca.

U drugoj misiji namjeravali su uhititi Al Qaidinog zapovjednika Abu Laitha al-Libija, pa su naložili da se u grupu zgrada lansira pet raketa. Kad su pregledali ostatke, našli su šest mrtvih pobunjenika i sedmero poginule djece.

Osnivač projekta WikiLeaks Julian Assange, rekao je da vjeruje kako su ovo dva od "tisuća" slučaja američkih vojnih operacija u Afganistanu koji bi mogli biti istraženi kao ratni zločini. No, čak ni aktivisti koji istražuju ratne zločine ne idu tako daleko. Iz Amnesty Internationala kažu kako su ciljani vojni napadi na rubu legalnosti, ali još uvijek potpadaju pod zonu dopuštenog.

Vojna "lista za odstrel" drukčija je od one koju ima CIA. Na listama su neke zajednička imena, ali vojska i obavještajna službe rade pod drukčijim pravilima. Vojska smije djelovati samo u zemljama u kojima se odvijaju ratne operacije, dok CIA provodi ubojstva čak i u zemljama s kojima SAD nije u ratu. Odličan primjer za to je program napadanja talibana bespilotnim letjelicama u Pakistanu.