Nakon što se otkrilo da su živi, rudari su brzo uspostavili dnevni raspored objedovanja

Nakon dva mjeseca provedena na preko 500 metara ispod zemlje, 33 čileanska rudara do kraja današnjeg dana trebala bi ugledati Sunčevo svjetlo. Njihova sudbina praćena je diljem svijeta, a nebrojeni čitatelji čudili su se kako su muškarci uopće uspjeli preživjeti u tim uvjetima.

Reuters je donio listu najčešće postavljanih pitanja i odgovora na njih.

Što su rudari jeli?

Otkad se okno urušilo 5. kolovoza, pa dok se nije uspostavio kontakt s površinom, 17 dana kasnije, rudari su jeli dvije žlice tunjevine, pola keksa i pola čaše mlijeka svakih 48 sati. Kad se do njih uspjelo probušiti usku rupu, u uskim kapsulama im se slalo hidracijski gel, juhu i lijekove. Kasnije, kad se rupa proširila, liječnici su počeli rudare navikavati na čvrstu hranu, a držali su ih na strogoj dijeti od 2.200 kalorija dnevno.

Kako su komunicirali?

Prvi znak da su rudari živi došao je 22 kolovoza, kad se na vrhu svrdla za bušenje čulo kucanje. Spasioci su izvukli bušilicu, na kojoj je bila zakačena poruka "Svi smo živi, nas 33". Kad se probušila prva rupa, rudari su svojim obiteljima slali pisma, a kasnije su uvedeni optički kablovi za telefonske pozive i videokonferencije.

Liječnici su također rudarima dostavili biometrički pojas, koji je omogućavao rudarima da prate i na površinu preko bežične tehnologije šalju podatke o osnovnom zdravstvenom stanju.

Koja je bila dnevna rutina?

Nakon što se otkrilo da su živi, rudari su brzo uspostavili dnevni raspored objedovanja, koji se sastojao od doručka, ručka, popodnevnog čaja i večere. Kad im je omogućeno uvođenje struje, postavili su svjetiljke kojima su simulirali dan i noć, kako bi im navikavanje na vanjskih svijet postalo lakše.

Treneri su im također slali svakodnevnu rutinu vježbanja. Rudari se nisu smjeli udebljati, kako ne bi zapeli u 60 centimetara širokom oknu, a morali su biti u dovoljno dobroj fizičkoj formi da podnesu izvlačenje tijekom kojega bi morali stajati mirno i do sat vremena. Zadnjih nekoliko tjedana su pomagali spasiocima, otklanjajući tone krhotina koje su padale u okno zbog bušenja rupe.

Što su radili kako bi se zabavili?

Možda glavni problem bio je kako ostati mentalno zdrav i kako "ubiti" dovoljno vremena da se ne bi suočili s teškim psihološkim problemima. Nekoliko rudara su fanatični ljubitelji nogometa, pa im je omogućeno gledanje nekih nogometnih utakmica na malom projektoru.

Također su im slane video snimke velikih nogometaša, kao što su Pele ili Maradona, a dio utočišta su pretvorili u "kasino" za kartanje, domino i igre s kockicama. U zadnjih nekoliko tjedana dobivali su i izdanja dnevnih novina, a dobili su i MP3 playere, zvučnike, Biblije i krunice koje je blagoslovio sam Papa.

Pušači su morali pretrpjeti uz flastere i žvakaće gume s nikotinom.

Jedno od najvažnijih sredstava za ubijanje dosade bila je mala video kamera, na kojoj su uspjeli snimiti veći dio svoje havarije. Unatoč ovako teškim uvjetima, rudari su zadržali prilično dobro raspoloženje, a neki od njih su snimili čak osam sati svojih najdražih viceva i šala.