Ako liječnika zadržite na otoku, i stanovništvo će ostati, zaključuje liječnik s Ugljana

U kroničnoj nestašici liječnika koja Hrvatsku muči zadnjih nekoliko godina najteže prolaze otočne i ruralne ambulante.

Mladi liječnici u terenske ambulante ne žele: za razliku od zemalja EU-a, gdje su liječnici za takav rad dodatno plaćeni, kod nas su prisiljeni odmah odlaziti u zakup, iako je unaprijed jasno da su takve ambulante dovedene na rub egzistencije.

U ambulantama koje na pojedinim otocima izgledaju kao da smo još u srednjem vijeku, uvjeti rada vrlo su teški. Nemaju ni opreme ni zamjene, o dodatnoj edukaciji mogu samo sanjati, piše Slobodna Dalmacija.

- Liječnici su na otocima prepušteni sami sebi. Političari ih se sjete tek kad se u predizbornoj kampanji treba slikati na otvorenju neke ambulante. Svaki doktor koji je radio na otoku zna zašto mladi liječnici ovamo ne žele doći raditi, govori dr. Zvonko Mišlov koji zadnjih 12 godina radi u ambulanti na Ugljanu i otočno zdravstvo poznaje u dušu. Iz prve ruke govori kako je biti otočni liječnik u 2011. godini teže nego što je to bilo prije 25 godina.

U Šibensko-kninskoj županiji nezaposleno je pet liječnika, među kojima samo jedan sa stručnim ispitom, u zadarskoj je na Zavodu njih troje, od čega također samo jedan ima stručni ispit, dok je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ukupno nezaposleno pet liječnika, među kojima ni jedan nema dozvolu za samostalan rad. 

Dovoljno je reći da do svojih pacijenata u obližnjima Sestrunju i Rivnju po suncu i kiši, ljeti i zimi, putuje drvenim kaićem. Što da vam kažem. Do pacijenata na udaljenijim otocima putujem kao što se to činilo prije sto godina.

Jedina je razlika što sad ne idemo na vesla. Većina terenskih ambulanti na manjim otocima je potpuno zapuštena, u njih se ulaže malo i ništa. Na većim otocima poput mog Ugljana ambulante su u boljem stanju, ali zato druge stvari ne funkcioniraju.

Za Ugljan i Pašman jedno vozilo

Dovoljno je samo opisati u kakvim uvjetima radi Hitna pomoć na Ugljanu i Pašmanu. Imamo prostor neadekvatan u svakom smislu i toliko staro vozilo da jedva potegne na uzbrdici. A to je jedino auto koje imamo za oba otoka.

Prije 25 godina Dom zdravlja imao je tri broda, a svaka ambulanta svoje vozila. To vam dovoljno govori koliko se srozala zdravstvena zaštita na otocima, kazuje dr. Mišlov. Njega ni najmanje ne čudi što mladi liječnici na otoke ne žele.

Sindrom izolacije

- Raditi u otočnoj ambulanti samo je po sebi specifično, počevši od toga da liječnik ima puno veću odgovornost jer nema u blizini ni Hitnu pomoć ni bolnicu.

Većina njih ima obitelj i zato sindrom izolacije s kojim se susreću na otocima teško podnose. Uza sve to ide još i nerazumijevanje nadležnih institucija, od domova zdravlja do županija koje otočne ambulante vrednuju po istom ekonomskom kriteriju kao i kopnene.

Ove ambulante trebalo bi hitno izdvojiti iz vlasništva županija, koje nemaju ni za svoje potrebe, i staviti direktno pod državu, poput klinika, smatra dr. Mišlov, koji dodaje kako i druge europske zemlje imaju problema s odlaskom mladih liječnika u ruralna područja, ali ih zato na sve moguće načine stimuliraju.

- Ako liječnika zadržite na otoku, i stanovništvo će ostati, zaključuje liječnik s Ugljana.