Dr. Slavko Perović (Preko, 17. veljače 1921. - Zadar, 16. siječnja 2007.)

U nedjelju 16. siječnja napunit će se pune četiri godine od smrti našeg dragog doktora Slavka Perovića, čovjeka kojega su generacije Zadrana ali i stanovnika ostalih dijelova županije, upoznali dok još nisu ni prohodali.

Poznati zadarski, i jedan od vodećih hrvatskih pedijatara, prof. dr. Slavko Perović bio je erudit brojnih afiniteta i široke kulture, a ipak običan čovjek. Za sebe je znao reći kako je "poklonik umjetnosti i ljepote", pa se osim svojom temeljnom strukom, kojoj je posvetio čitav život, bavio i umjetničkom fotografijom i poezijom. Ni glazba ni slikarstvo nisu mu bili strani, a bio je i svestrani sportaš - in mens sana, corpore sana!

Pedijatar, znanstvenik, specijalist nutriciologije, predavač, kliničar, učitelj-mentor, autor dvjestotinjak radova i nekoliko monografija s područja pedijatrije i nutricionistike imao je dovoljno energije i vremena za ostvarenje umjetničke strane svojeg bića poput poezije, fotografije, glazbe...

Iz napornog i odgovornog okružja bolničke svakodnevice, posvećene malim pacijentima, stručnog rada i praćenja modernih medicinskih spoznaja, stih i precizno oko kamere, bili su doktoru Slavku Peroviću povremeni bijeg i utočište, razbibriga, povratak uspomenama iz djetinjstva na otoku.

Krajem 2004. godine iz tiska je, u izdanju Matice hrvatske, ogranak Kali, izašla zbirka njegovih pjesama i umjetničkih fotografija, kako reče prof. Jamnicki Dojmi „pravi mali kaljsko-prečki Amarcord ispjevan na zavičajnoj čakavici" pod nazivom Litrati. Doktorova lirska crta, ona umjetnička strana njegovog bića, pretočena je tako u stih i sliku.

Knjiga je javnosti predstavljena u Znanstvenoj knjižnici, čija je dvorana za predavanja i izložbe bila pretijesna da primi sve njegove prijatelje i štovatelje. Iako je mogao popuniti i veliku dvoranu Kazališta, ovaj skroman pedijatar izabrao je hram knjige u kojemu će naći mjesto i njegova posljednja od mnogih dotad napisanih.

Rad u Matici Zadrana bio je kruna njegovog društvenog angažmana kojim je, uz pomoć svojih suradnika, nastojao istaknuti značaj svakog čovjeka ili institucije koji su na bilo koji način zaslužni za razvoj Grada koji je neizmjerno volio.

I danas se mnogi od vas s čežnjom i nostalgijom zagledaju u ljude koji prolaze na biciklima, ne bi li u nekome od njih prepoznali Onoga koji je o nama brinuo dok nismo bili svjesni svoga postojanja, kao ni Njegovog značaja za ovaj Grad, Onoga koji za svakoga našao vremena i toplu ljudsku riječ!

Neizmjerna mu hvala na svemu što je učinio za ovaj Grad, za sve nas!