Analitičari ne spominju prosvjede u Saudijskoj Arabiji, ali upozoravaju da bi novi prekidi proizvodnje nafte u Libiji ili Alžiru mogli iscrpiti rezervne kapacitete u toj zemlji

Hoće li se ostvariti crni scenarij 'vidovitog' američkog ekonomista Nouriela Roubinija, koji predviđa novi val recesije naprednih gospodarstava u slučaju poskupljenja barela nafte na 140 dolara, moglo bi se znati već danas.

Za petak je, naime, najavljen Dan bijesa u Saudijskoj Arabiji, koja proizvodi 10 posto svjetskih količina nafte, a kontrolira više od petine naftnih rezervi u svijetu. Eskalacija nasilja u tom 'arapskom bunkeru' katapultirala bi cijene goriva neusporedivo brže i više nego što je to bilo u slučaju Libije, koja u proizvodnji nafte na svjetskoj razini sudjeluje sa svega 1,5 posto.

Osvrćući se na najavljeni prosvjed, portal Energy Digital upozorava da će u slučaju smetnji u distribuciji nafte iz Saudijske Arabije cijena barela nafte gotovo odmah skočiti sa sadašnjih 104 dolara na 150 dolara, a kratko potom i na vrtoglavih 200 dolara. Slično poručuju i analitičari Erste Groupa, koji su izdali dokument pod nazivom 'Posebni naftni izvještaj'.

'Najveći faktor nestabilnosti su politički događaji u više arapskih država. U ovom trenutku to se još nije u potpunosti odrazilo na cijenu. Ne očekujem da će se situacija tako skoro smiriti... Visoka cijena nafte definitivno je prijetnja gospodarskom rastu', izjavio je Ronald Stöferle, analitičar tržišta roba u Erste Groupu.

Analitičari ne spominju prosvjede u Saudijskoj Arabiji, ali upozoravaju da bi novi prekidi proizvodnje nafte u Libiji ili Alžiru mogli iscrpiti rezervne kapacitete u toj zemlji. 'Saudijska Arabija nosi najveći rizik da postane okidač naglog porasta cijene nafte. S jedne strane postoje sumnje hoće li Saudijska Arabija moći povećati kapacitete dovoljno brzo ako se situacija dodatno pogorša, a postoji i latentni rizik blokade najvažnijih pravaca za transport nafte (Hormuški tjesnac i Malacca). Ako dođe do zagušenja na bilo kojem od ova dva pravca, cijena nafte bi porasla iznad 200 dolara po barelu', tvrde analitičari Erste Groupa.

Davor Štern, predsjednik Uprave INA-e, vjeruje ipak da će vlasti u Saudijskoj Arabiji uspjeti držati demonstracije pod kontrolom, iako priznaje da je stanje opasno. 'Situacija je eksplozivna, ali mislim da se sutra neće ništa dogoditi. Više ćemo znati već u subotu ili ponedjeljak. Taj režim ipak je u političkom i ekonomskom interesu cijelog svijeta', ističe Štern. Dodaje da su najavljeni prosvjedi u Saudijskoj Arabiji izazvani događanjima u Libiji, Tunisu i Egiptu, no treba imati u vidu da je riječ o vrlo bogatoj zemlji.

Štern podsjeća da je Saudijska Arabija još prije tjedan dana uputila 'izraz dobre volje', kada je najavila da će nadoknaditi sve gubitke u proizvodnji nafte iz Libije. Cijene nafte na svjetskim tržištima smanjene su, međutim, tek jučer, nakon što je saudijski ministar nafte ponovio da njegova zemlja može nadomjestiti libijske manjkove, što Štern definira zakašnjelim efektom. Uzroke recentnih skokova cijena benzina, u situaciji kada opskrba svjetskog tržišta naftom nije ni okrznuta, on ne definira 'psihološkim efektom'. Tvrdi da je riječ o čistoj 'gramzivosti ljudi na burzi - oporavljeni su od šokova, novca ima u izobilju, te su počele licitacije i cijene se napuhuju'.

I Igor Dekanić, profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu, naglašava da vlada bojazan od proširenja nemira na velike izvoznike nafte na Srednjem istoku, prvenstveno na Irak, Kuvajt, Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju. 'Informacije s tog područja su dosta šture. Prije nekoliko dana održane su velike demonstracije u Bagdadu, za petak je najavljen Dan bijesa u Saudijskoj Arabiji. Ako bi stvar ostala locirana samo na Libiju, vjerujem da bi došlo do određenog smirivanja. No ukoliko se nestabilnost proširi, mogući su daljnji poremećaji na svjetskom tržištu', kaže Dekanić.

'Libijski ukupni izvoz nafte na svjetsko tržište manji je od dva posto, a čini 6-7 posto europskog uvoza nafte. Ako je pola od toga u prekidu, to je relativno mali poremećaj u opskrbi, dok je skok cijena je bilo velik. To znači da je došlo do burzovne panike, vjerojatno su se razmahale špekulacije naftom na svjetskim robnim burzama. Mnoge kompanije počele su kupovati dodatne količine nafte za skladištenje i kasnije profitirale od očekivanig rasta cijena. Oscilacije pokazuju veliku nervozu tržišta, ali i spekulativno djelovanje. Navodno sve američke TV kuće javljaju da su najveći spekulanti američki investicijski i mirovinski fondovi', primjećuje Dekanić.

Teško je, međutim, predvidjeti što bi se moglo sutra dogoditi u Saudijskoj Arabiji, koja ne poznaje tradiciju prosvjeda (službeno su zabranjeni) i čiji je ministar vanjskih poslova Saud al-Faisal zaprijetio da će 'odsjeći svaki prst' podignut protiv režima kraljevske obitelji. Došlo im je do grla: u nastojanju da ublaže napetosti, vlasti su oslobodile 25 šijita uhićenih u proteklih nekoliko tjedana na manjim prosvjedima u naftom bogatoj Istočnoj provinciji.

Saudijska Arabija država je bez zakonitih političkih stranaka i masovnih pokreta, u kojoj vlada strah od izlaska na ulice. Prošlog tjedna uhićen je mladi sunitski učitelj Muhammad al-Wad'ani, nakon što je na YouTubeu objavio video putem kojega poziva na promjene. Poziv na današnji prosvjed upućen je putem Facebooka, a inicijatori ostaju anonimni. Zabranu prosvjeda podržalo je i Vijeće klerika, upozoravajući na kršenje islamskog zakona koji kombinira državnu i vjersku vlast. 'Svaki građanin treba surađivati s vlastima kako bi se održala sigurnost i stabilnost u cijelom kraljevstvu', upozorio je prvi među klericima, Abdullah Al-Asheikh.

Rasplamsavanje prosvjeda u Saudijskoj Arabiji bilo bi kruna arapske revolucije. Da je svrgavanje jednog od najrigidnijih režima na svijetu uistinu moguće, svjedoči i zahladnjenje odnosa sa SAD-om. 'Ukoliko su odnosi hladni, to nije zbog nas', izjavio je jučer šef diplomacije, dodajući da se Saudijska Arabija nije uplitala u unutarnje stvari SAD-a, pa ukoliko SAD bude recipročan po tom pitanju, ne očekuje promjene u odnosima dviju zemalja. Bilo je to prvo priznanje mogućih napetosti u odnosima s administracijom Baracka Obame.