'Naše su kćeri odlikašice. No, očito je lakše ograditi se nedostatkom dokumenata kako bi stipendije dobili imućniji od nas!', zaključuje I. Šop

Osim slatinskoga branitelja Josipa Penzera, čija djeca nisu dobila stipendije (o čemu se pisalo prošli tjedan), kao okupani hladnom vodom osjećaju se i hrvatski branitelji Ivan Šop iz Gornje Rašenice i Mirko Filak iz Poljana nedaleko od Grubišnoga Polja, nakon što su doznali da ove godine njihove kćeri srednjoškolke Karolina i Valentina neće primati stipendiju od 400 kuna koje taj iznos mjesečno dotira Fond za stipendiranje djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Šop kaže da su zahtjeve podnijeli još u studenom 2010., a dosad nisu dobili nikakav službeni odgovor. No, kako bi riješio sve nejasnoće otišao je osobno u ministarstvo raspitati se, prenosi dalje.com

– Ondje mi je službenica, pregledavši dokumentaciju grubo rekla da nisam dostavio potvrdu iz Porezne uprave o primanjima za kći, te da moj zahtjev stoga neće ni biti razmatran. Dodala je i da mi ne vrijedi ni žaliti se jer nikome u pet godina žalba nije riješena – kaže I. Šop, dodajući da je dobio isti odgovor kada je pitao i za Filaka. Potonji priznaje da niti on nije dostavio potvrdu o prihodima za 2009. za kćer Valentinu kao što je natječajem traženo, no kao i Šop ne može shvatiti da samo zato zahtjev može završiti na strani kao nevaljao, a da ga se ne obavijesti da dio dokumentacije nedostaje.

– Telefonski poziv ili pismena obavijest bili bi dovoljni da nas se upozori na to – kaže Filak, na što Šop dodaje kako je državnog tajnika Zorana Komara čuo da na TV-u navodi da će se uvažavati naknadno dostavljanje dokumentacije. Očito je manji previd Šopa i Filaka, prouzročen svakodnevnom borbom za egzistenciju, bio dovoljan da čelična administracija njihov ionako slabašan kućni proračun dodatno stanji.

Filak, kojemu je supruga preminula, živi s dvjema kćerima i majkom i primanjima od samo 1800 kuna mjesečno, a Šopovo domaćinstvo u kojemu je bolesna supruga, kći i punica, živi od 1500 kuna jer 2000 odlaze na otplatu kredita.

– Naše su kćeri odlikašice. No, očito je lakše ograditi se nedostatkom dokumenata kako bi stipendije dobili imućniji od nas. Pa neka im, takvih je na popisu podosta! – zaključuje I. Šop.

I Karolina i Valentina žale zbog činjenice da će sad izostati novac koji im je pomagao za kupnju knjiga, školskoga pribora i drugih potreba za školu, a koliko je situacija nezavidna svjedoči podatak da Karolina ima samo jednosmjernu autobusnu kartu do 5 kilometara udaljene škole, a iz škole kući pješači.