Stali smo pokraj ceste, a žena je počela rađat, stalno smo bili u kontaktu s hitnom u Dubrovniku i gospođa nam je govorila što treba raditi, a ja sam slijedio upute

Većina nas svoj prvi dah udahne i svijetlo dana ugleda u bolničkoj rađaoni.., doktorska ruka nas tresne po guzi pa urliknemo svojski i pozdravimo svijet. No malo tko se može pohvaliti da ga je porodio vlastiti otac i to u obiteljskom autu. Ova scena iz filmova odigrala se sinoć na jadranskoj magistrali u dubrovačkom primorju.

Ženu Nikše Luja uhvatili su trudovi. Iz udaljenih Visočana trebalo je autom stići do bolnice u Dubrovniku.

'Pa krenuli smo odozgo ona je već počela govorit da je gotovo, gotovo. Stalno je govorila stani, stani, stani, a ja sam gonio naprijed dok se moglo i kad se više se nije moglo zaustavio sam auto', priča uzbuđeno Nikša Lujo koji je svoj crveni Polo zaustavio na proširenju u mjestu Orašac. U međuvremenu zvao je dubrovačku hitnu koja im je odmah krenula u susret.

Stali smo pokraj ceste, a žena je počela rađat, stalno smo bili u kontaktu s hitnom u Dubrovniku i gospođa nam je govorila što treba raditi, a ja sam slijedio upute. Tako je to trajalo par minuta, dijete se rodilo i ja sam ga primio i stavio na majku.

Na pitanje je li bio uzbuđen Nikša se gromoglasno nasmijao i ponovio: 'Da uzbuđen? Nisam ništa vidio, ni je li muško ili žensko, tek kad me kasnije gospođa s hitne pitala pogledao sam i vidio da je muško', priča ponosni tata Nikša.

Djelatnik dubrovačke hitne Blago Rezo opisao nam je scenu koju su zatekli kad su stigli na mjesto događaja odnosno rađanja.

'Žena je ležala u autu i dijete držala na prsima, utoplili su bebicu, mi smo samo prerezali pupčanu vrpcu i prenijeli smo ga u kola hitne te krenuli prema bolnici. 'Sreće i smijeha nije falilo', prisjeća se Blago.

'Pitao sam kako će se dijete zvati, oni su mi rekli da će bit Gabrijel.., ja sam ih pogledao i upitao pa zašto Gabrijel, zašto ne Polo? Oni su me pogledali u čudu, a ja im kažem pa u Polu se rodio, a tada smo svi zajedno prasnuli u smijeh'.

Svaka čast hrabroj mami i tati, a bogu hvala na malom Gabrijelu zvanom Polo koji nam je sivu svakodnevicu obojio u nebesko plavi ton.