Nažalost, intencija je posljednjih dviju vlada sve veće i veće financiranje zdravstva izravno iz džepova građana

Ugledni gastroenterolog i SDP-ov zastupnik prof. dr. Rajko Ostojić već godinama upozorava na nedopustivo miješanje javnog i privatnog zdravstva. Upozorava na to da će, nastavi li se ovakav trend, bolnice postati ubožnice, a divlja privatizacija u gospodarstvu dobit će svoj pandan i u zdravstvu, prenosi slobodnadalmacija.hr

Svjedoci smo da je posljednjih godina jako porastao broj privatnih poliklinika koje se manjim ili većim dijelom financiraju i preko HZZO-a. S duge strane, također smo svjedoci limitiranih bolničkih proračuna i neadekvatnog korištenja bolničkih resursa, što sve rezultira dugim listama čekanja. To je paradoksalna situacija. Umjesto da se maksimalno iskoriste kapaciteti javnog zdravstva, oni se limitima sve više i više ograničavaju, a privatnim poliklinikama plaćaju se usluge po punoj cijeni.

Praktički se privatnicima usluge plaćaju iz državnog proračuna jer je HZZO dio Državne riznice. Doista je nedopustivo prelijevanje javnog novca iz HZZO-a u privatne ruke. Naime, HZZO ima golem budžet koji se financira iz doprinosa, participacija, dopunskog osiguranja, a sve ide iz džepa naših građana. I umjesto da se ta javna sredstva koriste za poboljšanje javnog zdravstva, ona se sve više i više prelijevaju u džepove privatnika.

Nakon divlje privatizacije u gospodarstvu, sada će se dogoditi divlja privatizaciju i u zdravstvu. Čini se da je to intencija, a tzv. argument koji nerijetko koriste neki državni dužnosnici jest da se sve mora privatizirati. To je nedopustivo. Čak i u SAD-u dolazi do zaokreta iz medicine okrenute prema profitu prema medicini temeljenoj na solidarnosti. Uostalom, lako je provjerljivo da su najpoznatije američke i svjetske klinike danas neprofitne ustanove, primjerice Mayo Clinic i Johns Hopkins.

'Ako to nije poznato našim državnim dužnosnicima, neka “zaguglaju”. A ja im to mogu detaljnije objasniti iz osobnog iskustva', kaže Ostojić.

Nije rješenje ni državni monopol, ali gora je opcija privatni monopol. Upravo je to ključni problem recentne afere jer se svi PET/CT uređaji nalaze samo u privatnim poliklinikama, dok državne bolnice nemaju ni jedan uređaj! To nije opravdano ni s ekonomskog, ni sa socijalnog i stručnog aspekta. Naime, osobno nemam ništa protiv privatnih inicijativa u zdravstvu, ali oštro sam protiv privatnog monopola, kaže Ostojić. Hrvatska je jedina europska zemlja koja nema PET/CT uređaj u državnim bolnicama, i to unatoč višegodišnjim molbama i apelima struke da se taj uređaj nabavi. I to je za Guinnessovu knjigu paradoksa i bizarnosti. A onda se “iznenada” u srijedu pojavi zahtjev KBC-a Zagreb za nabavom tog aparata i to se riješi za pet sati. Pa to je prava farsa. Javno-privatno partnerstvo u uređenim državama podrazumijeva učinkovit način pružanja javnih usluga, a u konkretnom slučaju riječ je o nedopustivom pogodovanju u svrhu ubiranja koristi od privatnog monopola, objasnio je Ostojić.

Nepostojanje PET/CT uređaja u kliničkim bolnicama nedvojbeno onemogućava razvoj struke i prijenos znanja na mlade liječnike. Hrvatska je, nažalost, jedina europska država koja je dopustila i privatni monopol i nazadovanje struke.

'Ako se nastavi ovaj trend, realna je opasnost da će zdravlje postati roba i da će se samo bogati građani liječiti u privatnim klinikama, dok će državne bolnice postati ubožnice. Svjedoci smo sličnih situacija u nekim zemljama Istočne Europe', potvrdio je.

To je nedopustivo jer se krši osnovni smisao europskog zdravstva koji se temelji na tri tipa solidarnosti: zdravih prema bolesnima, bogatih prema siromašnima i solidarnosti mladih prema starijima.

Nažalost, intencija je posljednjih dviju vlada sve veće i veće financiranje zdravstva izravno iz džepova građana. Posljednjih sedam godina uveli su nam administrativne takse ili porez na bolest, uveli su 20-postotne participacije, uveli su dvije liste lijekova, uveli su da naši umirovljenici ponovno plaćaju zdravstveni doprinose ili porez na starost.

Uveli su takozvano dopunsko zdravstveno osiguranje koje ne pruža ni jednu dodatnu ili dopunsku uslugu, nego samo omogućava da se osnovne zdravstvene usluge koriste bez participacija. I po tome smo za Guinnessovu knjigu. To je čista prisila – uzmi ili ostavi. Ili visoke participacije ili tzv. dopunsko osiguranje.