Nema građanina koji nije spomenuo problem dostave, koja se zaustavlja na Pilama i Pločama, ili majstora koji se uopće ne žele zaputiti u Grad

Među dubrovačkim zidinama živi oko tisuću stanovnika, upola manje nego što navodi službena statistika, a dobna im je struktura vrlo loša − malo je mladih i prevladava starija populacija, piše slobodnadalmacija.hr

Porazni su to, premda očekivani preliminarni rezultati ankete o izumiranju povijesne jezgre Dubrovnika, odakle se zbog sve težih životnih uvjeta i najskupljih hrvatskih kvadrata iseljava sve više građana. Anketu provode polaznici doktorskog studija povijesti stanovništva na Sveučilištu u Dubrovniku, a voditelj studija, upravitelj dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a prof. dr. Nenad Vekarić, ističe da rezultati nisu konačni.

− Ne možemo reći da je 1000 konačan, nego preliminarni broj stanovnika u povijesnoj jezgri. Moguća su odstupanja od 10 posto − precizira dr. Vekarić.

Anketari su tek na pola puta, jer su sa “snimanjem” stanja počeli prije dvadesetak dana, a isto toliko trebat će im za završetak studije, kojom će biti obuhvaćen reprezentativan uzorak više od pola stanovnika spomeničke jezgre.

Rezultati će biti objavljeni u doktorskim disertacijama, ali i na druge načine. Ne žele ih, dodaje dr. Vekarić, “držati u ladicama”, nego ih, radi pronalaženja rješenja za spas povijesne jezgre i zaustavljanje iseljavanja stanovništva, podastrijeti politici, odnosno Gradu Dubrovniku.

Ispitanici su uglavnom spremno “otvorili dušu” anketarima, povjerili im razmišljanja o uvjetima života, ali i mjerama koje bi im olakšale dane u spomeničkoj zoni zatrpanoj stolovima ugostiteljskih objekta, gdje je sve skuplje.

Nema građanina koji nije spomenuo problem dostave, koja se zaustavlja na Pilama i Pločama, ili majstora koji se uopće ne žele zaputiti u Grad, također navode anketari.

Na popisu stvari koje ih tište su i prazni stanovi, što je jedan od anketiranih slikovito izrazio rekavši kako “smijeh i plač treba vratiti Gradu”, buka, pitanje ograničenja broja kruzera, a napominju i da uređenje četvornoga metra u Gradu košta 1000 eura, dakle, znatno više nego drugdje, što je ključni problem.