Dana 30. travnja 2011. stupa na snagu Direktiva 2004/24/EC kojom će u zemljama EU biti onemogućena prodaja lijekova tradicionalne medicine baziranih na ljekovitom bilju.

 

Direktiva ne zabranjuje potpunu prodaju spomenutih preparata već zabranjuje njihovu prodaju kao lijekova. Od sutra se, različiti vitamini i minerali dobiveni na tradicijski način ekstrakcijom iz bilja, mogu prodavati jedino kao hrana odnosno kao dodatak hrani (suplement) iako je opće poznato da iamju ljekovita svojstva. To znači da će za njihovu prodaju vrijediti odredbe "zloglasnog" Codex Alimentarius-a.

Codex Alimentarius je zakon o hrani koji je nastao na poticaj WTO-a uz podršku FAO-a i WHO-a (agencija UN-a za hranu i zdravlje). Codex je prihvatilo preko 120 zemalja svijeta među kojima i Hrvatska. Prvobitna namjera Codex Alimentarius-a je bila pozitivna - zaštita potrošača koji imaju pravo znati kakvu hranu kupuju i jedu. Codex propisuje i određene biološke i zdravsvene standarde koje proizvodi namjenjeni ljudskoj prehrani moraju zadovoljavati.

Tijekom zadnjih 15 godina Codex Alimentarius je mijenjan pod utjecajem multinacionalnih kompanija koje proizvode GMO hranu i lijekove. Godine 2001. na zahtjev njemačkog komiteta za hranu u Codex su unesene posebne odredbe za dodatke hrani (suplements), odnosno za proizvode koji sadrže vitamine i minerale.

Što to praktični znači?

To znači da, na primjer, popularan i svima poznat Uvin čaj za lječenje urinalnih i bubrežnih tegoba, ako se želi dalje prodavati kao lijek će morati osigurati certifikat na temelju dokazanih znanstvenih istraživanja koja traju 3 - 10 godina i čija je cijena oko 100.000 Eura.

Ako će se Uvin čaj prodavati kao hrana, onda će također trebati pribaviti određene certifikate o porijeklu - o certificiranom proizvođaču, o mjestu gdje je biljka rasla, da li je organska ili nije, koliki postotak minerala ili vitamina ima, koliki je postotak ostalih supstanci itd..Sve to moraju certificirati od ovlaštene institucije koje svoje usluge također naplaćuju. Svi ti podaci morat će bit istaknuti na propisanoj vrsti ambalaže. Drugim riječima, Uvin čaj više neće moći na tržnici prodavati travari koji su cijelo ljeto sakupljali medvjedak verući se po Velebitu.

Slična je situacija s masom drugih proizvoda koji se dobijaju manufakturnim načinom iz ljekovitog bilja a koji se u pojedinim regijama smatraju ljekovitima.

Primjena Direktive 2004/24/EC znači dovođenje u „jednaki" položaj velikih multinacionalnih farmaceutskih kompanija i malih manufakturnih proizvođača ljekova tradicionalne medicine. A svima je je na prvi pogled jasno da se radi o Davidu i Golijatu.

Istovremeno, Direktva oduzima potrošačima (pacjentima) pravo na alternativno liječenje. Lijek je jedino ono što proizvodi Bayer, Barr, Glaxosmith-Cline i njima slični, iako su njihovi lijekovi dobiveni sintetskim putem iz pretežno anorganskih spojeva a period testiranja od 10-tak godina ni približno nije dovoljan da se izbjegnu mnogobrojne nuspojave.

Pošto je Hrvatska već odavno uvrstila Codex Alimentarius u svoju pravnu legislativu, za očekivati je da će vrlo brzo donijeti propis u skladu s Direktivom 2004/24/EC.
Prema nekim izvorima taj propis je već napravljen i samo je pitanje dana kad će biti stavljen na dnevni red Sabora za donošenje po hitnoj proceduri.

Direktiva je u EU Palamentu donesena prije 7 godina i proizvođači biljnih ljekovitih pripravaka su dovoljno upoznati s njenim sadržajem jer su imali period prilagođavanja.

Hrvatskim građanima i proizvođačima je to uskračeno i oni će se preko noći nači na brisanom prostoru zabrana i kazni kao posljedica primjene Direktive.

Postavljamo pitanje: zašto naša Vlada toliko ignorira svoje građane te ne nalazi za shodno ni da ih upozna s određenim potezima? Čak ni kad od toga ovise tako važne stvari kao što su zdravlje i egzistencija. Potrebno je donošenje odluka koje će nam dugoročno donositi dobrobit i poboljšavati kvalitetu života. Hrvatska treba biti apsolutno nezavisna u domeni prehrane i to je pitanje nacionalne sigurnosti. "Pristajanjem" na Codex alimentarius nestati će znanja skupljana desetljećima tisuća godina dok se otvara prostor farmaceutskim, kemijskim i biotehnološki multinacionalnim kompanijama.

A postavlja se pitanje da li možemo usporediti stoljetnu tradiciju liječenja sa nekoliko godina testiranja pojedinih lijekova. Koliko će to koštati, po proizvodu, svakog našeg medara, travara ili proizvođača prirodnih medikamenata te da li će oni moći opstati na tržištu?

Nije nikakvo čudo da se među građanima nakupilo tako veliko nezadovoljstvo prema ulasku u EU. Takvim odnosom Vlade protivnici ulaska u EU će samo još više rasti.