donosimo pregled imovine koju katolička i pravoslavna crkva traže natrag u četirima dalmatinskim županijama

Američki State Department u izvješću o stanju vjerskih sloboda u svijetu, a u dijelu koji se odnosi na Hrvatsku, ističe da je povrat imovine koju je jugoslavenski komunistički režim nacionalizirao ili oduzeo i dalje problem. Mnoge vjerske zajednice identificirale su povrat imovine kao prioritet i žale se na nedostatak napretka, ističe State Department.

− Povrat nacionalizirane imovine, rekao bih, ne opterećuje ukupne odnose između države i vjerskih zajednica, čiji nam predstavnici u razgovorima često kažu da povrat ide, ali sporo − rekao nam je Franjo Dubrović, tajnik Vladine Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Budući da su i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji isticali da evidenciju imovine za koju se traži povrat svaka od nadbiskupija vodi odvojeno, javnost još uvijek nije upoznata sa svim detaljima vezanim uz povrat imovine vjerskim zajednicama.

U vrijeme dok je bio hrvatski premijer, Ivica Račan kazao je da se zahtjevi Crkve rješavaju dvostruko brže nego ostali predmeti u ovom području. Tada se u javnosti čulo za oko 700 zgrada i 175 tisuća hektara zemljišta koje Crkva očekuje da joj se vrate, a Mato Arlović izračunao je da bi Crkvi pripalo oko 10 posto poljoprivrednih površina u Hrvatskoj.

Najveći dio nekretnina Katoličkoj je crkvi oduzet u Zagrebu i okolici, a mediji su svojedobno procjenjivali da je riječ o čak 35.000 različitih nekretnina čiju su vrijednost agencije za prodaju nekretnina procjenjivale u milijardama kuna.

Katolička je crkva 2003. godine predala Vladi popis prioritetne imovine za povrat, koji je obuhvatio velike poslovne zgrade, rekreacijske centre i neke nekretnine kojima se Crkva već koristila, kao što su samostani, studentska naselja i zgrade za smještaj djece s posebnim potrebama.

Zadar: traže pistu aerodroma u Zemuniku

U zadarskom Uredu državne uprave registrirano je ukupno 58 zahtjeva Zadarske nadbiskupije za povrat nacionaliziranog zemljišta, a u svakom od njih nalazi se veći broj nekretnina, pa gotovo da nema ni jedne župe u kojoj Nadbiskupija ne traži povrat neke od svojih nacionaliziranih nekretnina. Velika većina tih predmeta, gotovo 90 posto, već je riješena, a za pola tih riješenih predmeta Ured državne uprave donio je pozitivna rješenja za Nadbiskupiju.

Tako “visok postotak” riješenosti crkvenih zahtjeva za povrat objašnjava se time što mnogi “civilni” podnositelji zahtjeva odustanu od skupe i zahtjevne procedure kad shvate da je eventualna novčana naknada kudikamo manja od onoga što su očekivali, te da za Nadbiskupiju taj posao obavljaju vješti i dobro plaćeni odvjetnici.

Pozornost javnosti nedavno je privukao zahtjev Zadarske nadbiskupije za povrat zemljišta na kojemu je izgrađena pista Zračne luke Zemunik, te zemljišta na kojemu se nalaze crkva sv. Dimitrija, dio zgrade Sveučilišta u Zadru i Dom hrvatske mladeži. Još uvijek nije odlučeno hoće li Nadbiskupija za ta zemljišta dobiti neke zamjenske nekretnine ili će biti novčano obeštećena.

Prema podacima Ureda državne uprave, Nadbiskupiji je vraćeno više od pola milijuna četvornih metara zemljišta u Zemuniku i oko 200.000 kvadrata na Bokanjcu, gdje je zahtjev za povrat dodatnih 700.000 kvadrata u ponovnom postupku.

Šibenik: Biskupiji sve već vraćeno

Na osnovi pravomoćnog rješenja o povratu oduzete imovine Ureda državne uprave Šibensko-kninske županije, Grad Šibenik je Biskupiji šibenskoj vratio gotovo sve nekad nacionalizirane objekte.

U crkveno vlasništvo vraćena je, primjerice, palača Galbiani u Ulici Ivana Pribislavića s četiri poslovna prostora koja su danas u funkciji, poslovni prostori na Obali dr. Franje Tuđmana, ispod samostana svetog Frane (nekadašnji Turist, Bobis, agencija, dječji vrtić), prostorije današnje Pučke kuhinje i Caritasa u Težačkoj ulici, stambene zgrade u Ulici nove crkve 5, Fausta Vrančića 8, Skradinska 13, Kralja Zvonimira 17, Staroga kazališta 2, Svetoga križa te zgrada u Ulici Milice i Turka 4, u Mandalini.

I Pravoslavnoj crkvi, odnosno Eparhiji dalmatinskoj, vraćene su, prema riječima Ivice Živkovića, pročelnika Upravnog odjela za raspolaganje gradskom imovinom Grada Šibenika, mnoge nekretnine.

Split: Dobili smo samo palaču

Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji zaprimio je u zakonskom roku (od 1. siječnja do 30. lipnja 1997. godine) 195 zahtjeva Katoličke crkve i njezinih redovničkih zajednica za povrat imovine, odnosno za utvrđivanje naknade za oduzete zgrade, stanove i poslovne prostorije, neizgrađeno građevinsko zemljište, poljoprivredno zemljište i šumsko zemljište na području županije.

Kako tvrde u Uredu, od zaprimljenih zahtjeva već ih je pravomoćno riješeno 90 posto. “Za dio nekretnina izvršen je naturalni povrat, dok je za preostali dio nekretnina, za koje nije bilo moguće izvršiti povrat, utvrđeno pravo na naknadu.”

U odnosu na ove podatke od Ureda državne uprave, zanimljivo je da generalni vikar Nadbiskupije splitsko-makarske don Ivan Ćubelić tvrdi kako je Crkvi u Splitu vraćena tek Biskupova palača.

− No, ako izuzmemo Biskupovu palaču, istina je sljedeća: više smo dali novca odvjetnicima za njihove pravne radnje nego što smo imali koristi od povrata zemlje − tvrdi generalni vikar i dodaje da Crkva nema većih zahtjeva, niti je imala većih materijalnih dobara u Splitu, a od ostalih je lokacija spomenuo da franjevci potražuju jednu zgradu uz makarski samostan.

Dubrovnik: spremni mijenjati Mljet za druge nekretnine

Od kapitalnih nekretnina koje dubrovačka Crkva potražuje svakako je zemljište na Mljetu budući da im, prema riječima ekonoma Dubrovačke biskupije don Bernarda Pleše, pripadaju dvije trećine tamošnjeg Nacionalnog parka. Već im je vraćen samostan na otočiću Sveta Marija na Mljetu, a u tijeku je povrat ostatka zemljišta. Prema riječima don Bernarda, do sada je vraćeno oko 220 hektara zemljišta od Polača do Pomene, a Crkva očekuje povrat još oko 2200 hektara.

− Vladi RH smo prije nekoliko godina ponudili da idemo u adekvatnu zamjenu nekretnina. Budući da je riječ o Nacionalnom parku i naše je stajalište da bi trebao ostati pod državnom upravom, izrazili smo spremnost da nam se u zamjenu za mljetsko zemljište ustupi neka po vrijednosti adekvatna nekretnina ili dionice. S druge strane, mnogi su Mljećani na tom zemljištu izgradili svoje kuće, pa bismo mi tada od njih trebali tražiti obeštećenje i regulaciju vlasništva, piše slobodnadalmacija.hr