Možemo li biti među top 100 firmi svijeta? U sportu vjerujemo u sebe, a u gospodarstvu, u politici?

Sve je u glavi. Hrvatski jal, balkanska krčma, korupcijsko blato, nedostatak ambicija i nemoć da se promijenimo, sve su to ideje koje nam koče napredak. Izbacimo to iz glava!

Svjetske i europske zavjere, masonske i židovske spletke, kombinatorika velesila koje su se urotile protiv nas da nas unište... to je samo niz neurotičnih samoobmana kojima nas žele uvjeriti da ne treba ništa poduzimati, da smo nemoćni i da se nema smisla boriti.

Svaki narod je ono što misli i može postati, ono što misli da jeste. Nužno je u Hrvatskoj početi njegovati pozitivne misli i raditi na uklanjanju onih destruktivnih i negativnih.

Jack Welch u većini anketa proglašen je top menagerom XX st.. On tvrdi da su Amerikanci veliki u biznisu, športu, filmu, znanosti i tehnologiji jer imaju pobjednički stav.
I sama sam imala prilike ući u ring sa „šarlatanom" koji je tečaj montažera okvalificirao studijem lijepe američke književnosti. A sve što mu je ostalo od tog vremena bio je seminar na desetak stanica... kao diplomski rad!

Trebalo je neko vrijeme da ga razotkrijem. Što mi je bilo činiti, skupiti hrabrost i zalupiti vrata tom šarlatanu. Akumulirati ambiciju, okružiti se entuzijastima i krenuti u novi dan. Dan pobjednika. Jer veliki su ponekad samo samopouzdane neznalice i često postižu više od nesamopouzdanih znalaca.

Mentalitet nacije odgovoran je za njene uspjehe na svim područjima. Sjetite se Hrvatske košarkaške reprezentaciji na Olimpijskim igrama davne 1992.godine i finala protiv Američkog Dream Teama. Jesmo li tada bili ponosni? Itekako!

Možemo li to postići i na drugim poljima djelovanja. Možemo li biti među top 100 firmi svijeta? U sportu vjerujemo u sebe, a u gospodarstvu, u politici?

Zamislite dijete od pet godina koje se prvi dan u vrtiću dobronamjerno javi na pjevanje, ali budući da je novak, druga ga djeca ismijavaju i stanu ga uvjeravati kako nema sluha! Odnos tog djeteta prema sebi u toj situaciji je presudan za konačan ishod ovog iskustva.

Čak 95% djece će tog trenutka započeti sa samocenzurom, zavjetovati se na zavjet šutnje i više javno nikada neće pustiti glas. No ostalih 5% djece vratit će se kući orno na borbu, kako bi dokazalo svima da su ga bezrazložno ismijavali.

Za razliku od pobjedničkog mentaliteta imperijalnih nacija poput Amerikanaca, mi ne vjerujemo u svoje sposobnosti. Našeg umjetnika i znanstvenika priznat ćemo tek nakon što postigne svjetsku afirmaciju.

Zašto je naša nacija sklona nedostatku samopouzdanja?

Povijest prošlih događaja, nedostatak podrške okoline, negativno tumačenje uspjeha i ponašanje kakavo nameću roditelji, učitelju, mediji.

Većina malih nacija ima problem s kolektivnim osjećajem inferiornosti. Mi to ne možemo, nismo mi Amerikanci, Nijemci, Englezi. Hrvatskoj je potrebno povećanje samopouzdanja svakog pojedinca. Moramo vjerovati da možemo. Trebamo očekivati pozitivne ishode naših akcija pa će nam se oni i događati.