Zelena lista, "Eko Zadar", Udruga Pažana „Cvit soli", Udruga iznajmljivča soba i apartmana Pag, te Udruga „Bataja" povodom danas održane sjednice Savjetodavnog stručnog povjerenstva za ocjenu utjecaja na okoliš: Plovni kanal „Grad Pag - Košljun" u gradskoj vijećnici u Pagu oglasili su se priopćenjem.

„Dematiramo jučerašnje izjave u medijima da je studija utjecaja na okoliš „prošla" i da zahvat ima minimalne utjecaje na okoliš. G. Gržetić u ime izrađivača Studije Hidrografskog instituta je prezentirao članovima komisije i zainteresiranoj javnosti da zahvat ima minimalne utjecaje, a za to je Hidrogavski institut plaćen od nostelja zahvata tvrtke „Moreuz", preko 1 000 000 kuna.

Za te novce naravno da se sve može napisati, pa i to da jedan takav zahvat u prirodi koji dijeli otok na dva dijela i nasipava 200 000 m2 mora nema baš nikakav utjecaj na prirodu, ljude, Solanu, Siranu, spomeničku baštinu, zdravlje ljudi, turizam, stočarstvo, ribarstvo. Po Studiji Hidrografskog instituta će se čak i natalitet u Pagu povećati zahvaljujući prokopu kanala, a mi iz Paga ćemo u Zadar ići kaićima i brodicama jer je to bolja prometna povezanost nego ići autima kao što smo do sada", navode.

Kanal kao kamenolom

Studija utjecaja na okoliš je dobila katastrofalne ocjene od strane članova komisije i kao takva je neprihvatljiva, dodaju. Inače, studiju je izradio Hidrografski institut iz Splita. „Mislili smo da to jedna respektabilna firma koja drži do svog ugleda i očekivali vjerodostojne podatke i ozbiljno obrađenu studiju utjecaja na okoliš. No nakon prezentacije studije naša očekivanja o ozbiljnom pristupu prema problematici probijanja kanala su iznevjerena.

Svih 800-tinjak stranica Studije se može svesti u par rečenica. Kanal je zapravo kamenolom ogromnog kapaciteta (preko 5 000 000 m3 kamena). Po Zakonu o rudarstvu taj kamen pripada Republici Hrvatskoj. Ono što su htjeli prikazati u ime investitora u Studiji je da se radi o kanalu, a da sav taj kamen bi bio nekakav nusprodukt pri probijanju kanala kojeg bi oni eto morali prodati, jer bi skladištenje ili deponiranje koštalo jako, jako puno. Jedino su u Studiji zaboravili napisati da taj kamen kojeg bi „morali „prodati jer je to najjeftinija varijanta da ga se riješe nije od onoga koji kopa kanal , već je vlasnišvo RH i da zarade u tom slučaju nema. Benefit studija u ovom slučaju pada.

Pri vađenju kamena javlja se i otpad čije deponiranje bi dosta koštalo. U Studiji su taj problem riješili nasipavanjem 200 000 m2 mora protivno Prostornom planu grada Paga i Županijskom prostornom planu. Benefit studija je rekla da ako nema nasipavanja nema i zarade. Ines Merćep, dipl.ing.arh. kao član komisije iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljsva na samom početku rada komisije je izjavila u ime Uprave za prostorno uređenje MZOPUG-a da ovo nasipavanje nije u skladu s prostornim planovima.

Nesklad s Prostornim planom i uništenje krajolika

Mi smo zbog neusklađenosti zahvata sa prostorno planskom dokumentacijom tražili obustavu postupka 12. svibnja 2011. jer je to predhodno pitanje, na što još nismo dobili odgovor.

Na tih 200 000 m2 nasipanog mora bi niknuli apartmani čiji obuhvat bi bio 1.8 puta veći od sadašnjeg grada Paga opet protivno prostornim planovima . To su potvrdili članovi komisije Nives Kozulić, dipl.ing.arh. iz Zavoda za prostorno uređenje Zadarske županije i Joško Matić, dipl.iur. iz Upravnog odjela za prostorno uređenje , zaštitu okoliša i komunalne poslove iz Zadarske županije.
Rad komisije je trajao par sati i niti jedan član nije izrazio pozitivno mišljenje u svojoj domeni o Studiji.

O trajnom uništenju krajolika, vizure otoka i spomeničkoj baštini je govorila gđa. Gordana Goldstain, konzervatorica, koja je između ostalog rekla da u Studiji piše da bi ovaj zahvat destabilizirao spomeničku baštinu magazine soli i uništio podvodne ostatke Starog grada.

Nažalost Studija je bila puna pogrešaka, lažiranih podataka, nestručne i paušalne terminologije što bi izrađivači Studije trebali u nekom roku popraviti, te takvu poboljšanu dati opet članovima komisije na ocjenu. Također Studija nije obradila dosta pitanja koja su joj bila zadana u Uputi o izradi Studije.

Stekli smo dojam da je sama Studija obimna (oko 800-tinjak stranica) da odvrati ljude od čitanja, jer ono što je u njoj nije dalo odgovore na mnoga pitanja. Jedno od takvih pitanja je kako se može kompletna benefit studija bazirati na vlasnišvu RH (kamen, more) i to kao takvo ignorirati i prikazivati kao vlasništvo „investitora". Zarada „investitora se „zasniva na prodaji kamena za kojeg se zaboravlja da nije vlasništvo „investitora" i nasipavanju mora koje je također vlasništvo RH, a Studija ga tretira kao „investitorovo" i to kao građevinsko zemljište".

Nedorečeno je i ostalo pitanje čiji bi bio kanal ako se prokopa i tko bi ubirao novce za prolaz kanalom. Puno nedorečenosti za tako velike novce kojima je plaćena Studija, zaključak je priopćenja.