Šibenčanka Anta Anđelić proslavila je u subotu u zadarskom Domu za starije i nemoćne osobe svoj stoti rođendan. Poslijeratna učiteljica, koja je gotovo sav svoj radni vijek provela po šibenskome zaleđu, kao i većina stogodišnjaka, tvrdi da je najvažnije što manje se živcirati i izbjegavati stres, što je u današnje vrijeme teško ostvariti.

- Mirni život, sređeni. Pomisao na rad, a ne samo na šetnju, jer sama šetnja nije sve što se može postići. Volim društvo i kad mi dođu prijatelji. Oni su meni veća vrijednost nego imati auto. Doduše svi u mojoj obitelji imaju auto, osim mene, rekla je kroz smijeh za Radio Zadar baka Anta.                                                              

U Domu za starije osobe u Zadru je zadnjih par godina. Tu je stekla i nove prijatelje, mahom devedesetogodišnjake koji su joj uveličali rođendansku zabavu. Gospođa Anta za tulum se dotjerala, što, kako nam je otkrila čini svaki dan. Šminka je njezina svakodnevnica.

- Čujte, meni to leži, a osim toga ja sam sama u sobi. Kad se ustanem ujutro, ja neću preskočiti red koji sam navikla, ja ću ga izvršiti pa kako bilo bilo, dodaje gospođa Anta.

I danas pazi na prehranu, pa je od torte, koju su joj pripremile djelatnice Doma uzela samo komadić, a unatoč poznim godinama ne da se iz visokih potpetica, čak i do osam centimetara.

- Ja sam svjesna da sam malena, a želim biti visoka. Ne previsoka, jer ni to ne volim, ali do umjerene visine. I sve dok budem na nogama, nosit ću postole s takom, rekla je optimistična stogodišnjakinja.

Rođendan su joj čestitali kći Alemka te sinovi Neven i Zoran, poznati zadarski liječnik. Gospođa Anta posebno je ponosna na svojih šestoro unučadi i petoro praunučadi.