U Hrvatskoj Amnesty International djeluje od 1993. godine, a za sada ima lokalne grupe u Zagrebu, Rijeci i Fažani, te broji 2785 članova

Otvorite novine i pročitat ćete vijest iz nekog dijela svijeta: ponovno je netko uhićen, bačen u zatvor, mučen, ubijen, samo zato što se njegovo političko ili religijsko uvjerenje ne podudara vladinim - tim recima i pozivom čitateljima da pišu pisma vladama sa zahtjevima da se politički zatvorenici puste na slobodu počinje tekst “Zaboravljeni zatvorenici” objavljen u svibnju 1961. godine u utjecajnom britanskom listu “Observer”, piše slobodnadalmacija.hr

Članak je napisao londonski odvjetnik Peter Benenson, koji je tim apelom pokrenuo lavinu reakcija u svijetu - 30 najmoćnijih tiskovina prenijelo je njegovo pismo, a tisuće ljudi su se zatim javile i pružile podršku odvjetniku, kao i zatvorenicima koji su na robiju poslani zbog drukčijeg mišljenja. Njegovo je pismo “rodilo” pokret, a zatim i najmoćniju organizaciju za zaštitu ljudskih prava u svijetu - Amnesty International (AI), koji slavi svoj 50. rođendan.

Kakva je situacija danas u svijetu? Sloboda govora ograničena je najmanje u 89 zemalja, brojni su zatočenici savjesti najmanje u 48 zemalja, tu su i slučajevi mučenja i drugih oblika nehumanog postupanja najmanje u 98 zemalja, dok je evidentirano niz nepravičnih suđenja najmanje u 54 zemlje - stoji u godišnjem izvještaju Amnesty Internationala za 2010. godinu, neovisne, nevladine i neprofitne organizacija koja poduzima akcije u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava, a koja ove godine obilježava 50 godina svojega djelovanja. Svoj rođendan obilježit će sve glasnijim zahtjevima za slobodu i pravdu diljem cijeloga svijeta, posebice Bliskog istoka i sjeverne Afrike, uz rastuću snagu društvenih medija.

- Na pragu smo revolucije ljudskih prava i povijesne promjene - rekao je Salil Shetty, glavni tajnik Amnesty Internationala, naglašavajući kako je upravo u tijeku presudna borba za kontrolu nad pristupom informacijama, sredstvima komunikacije i tehnologijom umrežavanja, u kojoj mreže društvenih medija potiču novi aktivizam, a vlade ga svim silama pokušavaju obuzdati, kao što se moglo vidjeti u Tunisu i Egiptu gdje su vlade pokušale blokirati pristup internetu ili prekinuti mreže mobilnih telefona.

- Prosvjedi koji su se proširili diljem Bliskog istoka i sjeverne Afrike, i kojima odjekuje zatjev za okončanje represije i korupcije, ističu silnu želju ljudi za slobodom od straha i neimaštine. No unatoč novoj odlučnosti naroda da se suprotstavi tiraniji, i unatoč tome što pozornica borbe za ljudska prava doseže nove digitalne granice, sloboda izražavanja na meti je napada diljem svijeta - kazao je Shetty u priopćenju za javnost, u kojem se navodi jedan od ključnih trenutaka u 2010. godine, a to je puštanje na slobodu Daw Aung San Suu Kyi u Burmi, te dodjela Nobelove nagrade za mir kineskom disidentu Liu Xiaobou unatoč pokušajima kineske vlade da sabotira ceremoniju.

U Hrvatskoj Amnesty International djeluje od 1993. godine, a za sada ima lokalne grupe u Zagrebu, Rijeci i Fažani, te broji 2785 članova.

- Financiramo se samo od članarina te ne prihvaćamo potpore vlada ili vladinih organizacija kako bismo sačuvali svoju neovisnost. Usko surađujemo s našim međunarodnim podružnicama uključujući se u sve kampanje koje se bave ljudskim pravima. Od prošle godine posebnu pažnju posvećujemo ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima ljudi u Hrvatskoj i u svijetu, u okviru globalne kampanje “Zahtijevamo dostojanstvo”. Pritom je pravo na adekvatno stanovanje u samom središtu naših aktivnosti. Osim toga, nastavljamo s radom na suzbijanju diskriminacije i zaustavljanju prisilnih deložacija ranjivih skupina - kazala nam je Valentina Otmačić iz AIH, koordinatorica zadužena za zagovaranje ljudskih prava.

Jedan od njihovih ciljeva je pristupanje Hrvatske Fakultativnom protokolu Ujedinjenih naroda uz Međunarodni pakt o ekonomskim i socijalnim pravima koji bi osiguravao sustavnu zaštitu ekonomskih i socijalnih prava. Potpisali su ga Slovenija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, a kada bi se i Hrvatska uključila, pravdu ne bismo trebali tražiti na ulicama, na štrajkovima, nego pred za to imenovanom komisijom UN-a.

- Cilj nam je osvijestiti ljude da znaju koja su njihova prava što se tiče rada, uvjeta na poslu, zdravstva, stanovanja... no kod nas su ljudi pasivni jer im je samo važno da uopće imaju posao. Provodimo i kampanje oko pitanja diskriminacije posebice kad su u pitanju Romi i LGBT skupine, a pratimo i proces reforme Europskog suda za ljudska prava o kojemu se raspravlja u okviru Vijeća Europe. Postoji ideja oko uvođenja sudskih pristojbi za sam pristup sudu što smatramo nedopustivim jer bi time sudovi postali nedostižni za brojne osobe koje nemaju sredstava - upozorava Otmačić.