Drago Pilsel istupio je iz Upravnog odbora Amnesty Internationala, ali i članstva svjetski poznate organizacije za razvijanje ljudskih prava. U razgovoru za Index , Pilsel je pojasnio zbog čega ne želi više biti ni dužnosnik, a ni član Amnesty Internationala.

"Predložen sam za člana Upravnog odbora mjesec dana prije skupštine koja se održala 23. travnja. Kandidate su pozvali na nekakav savjetodavni skup gdje su nam članice bivšeg Upravnog odbora Martina Baznik i Sonja Juričić prikazali otprilike što se događa u Amnestyju u Hrvatskoj te informirali o svom viđenju spora s konca 2009. godine između tadašnjeg Upravnog odbora te bivše direktorice Milene Beader i tajnika Edina Tuzlaka. Za taj spor sam znao, no dogodio se dok sam bio u kampanji predsjednika Ive Josipovića tako da se tome nisam mogao posvetiti. Kazali su nam zašto se dogodio spor, no meni je kao novinaru bilo jasno da dobivamo samo dio priče", kaže Pisel.

Priključio se Amnestyju kako bi proširili članstvo i učinili nešto konkretno na razvijanju ljudskih prava. Amnesty u Hrvatskoj je, kaže Pilsel, najbrojnija nevladina organizacija, no jako se iznenadio kad je na Skupštini od pozvanih 1.400 članova vidio tek njih - 25.

Među kandidatima za Upravni odbor bio je Borko Šamija. "Nisam odmah shvatio o kome je riječ. Govorio je prilično nezanimljivo o tome kako su dosadašnje vlasti pokrale izbore, kako bi trebali promijeniti izborni zakon. To što je govorio, nema direktno veze sa radom Amnesty Internationala. Kopkao me taj Šamija. Našao sam njegov intervju na televiziji kod Ante Prkačina i tada sam shvatio da je bio predsjedavajući Središnjeg odbora HČSP-a. Tajnik zagrebačke organizacije HČSP-a mi je prijetio smrću zbog članka na t-portalu. Ta stranka ima neoustaški profil i meni je bilo zaprepaščujuće kako ljudi iz Upravnog odbora ne provjeravaju tko se to javlja za kandidate. Za mene je naprosto neprihvatljivo da kandidat bude osoba koja zastupa ustaške stavove. Nisam napravio veliku svađu, prešao sam preko toga i počeo istraživati činjenice koje su nam prezentirali. Ustanovio sam da su informacije nepotpune i tendenciozne. Razgovarao sam sa Milenom Beader i Edinom Tuzlakom te predstavnicima nevladinih organizacija koji su potpisali cirkular kojim pozivaju na bojkot Amnesty Internationala. Kazali su nam da su izbačeni jer su privatizirali Amnesty i što nisu ispunjavali stavke iz plana dogovorenog sa središnjicom u Londonu. To jednostavno nije točno. Ono što im se imputira naprosto ne drži vodu. Došlo je zapravo do osobnog sukoba, sve to skupa nije bilo dovoljno da bi se izbacilo Milenu i Edina, njihova ljudska i građanska prava nisu bila ispoštovana", tvrdi Pilsel.

Marko Rkman, član starog i novog Upravnog odbora, izabran je za predsjedavajućeg. "Imao sam stanovitu rezervu, saznao sam da se u prethodnom sazivu htio dočepati Tuzlakovog radnog mjesta. Bio je, dakle, involviran u sukob, a ponašao se kao da nije. Svaku informaciju koju sam mu ja dao, prosljeđivao je članicama starog Upravnog odbora. On naprosto funkcionira kao njihov došaptač, potrčkalo", otkrio je Pilsel.

Kad je vidio da Upravni odbor ima namjeru nastaviti sa sporom protiv bivših djelatnika, Pilsel se zahvalio na ukazanom povjerenju.

"Mislio sam da moramo ići na pomirenje, da se ispričamo i da ih vratimo u članstvu, no onda sam vidio da je to nerealno, da to Amnesty ne želi prihvatiti. Bespogovorno slušaju centralu u Londonu, koja im sugerira alternativnog odvjetnika koji se razumije u radnička prava. Smatraju da su Milena i Edin s pravom dobili otkaze. Normalno, nisam se s tim složio pa sam jučer obavijestio direktoricu o svojoj odluci. Ne samo da prestajem biti u Upravnom odboru, već istupam iz članstva. Ostanak bi značio da dajem legitimitet politici Upravnog odbora. Od 25 ljudi koji su se pojavili na skupštini, jako malo njih zna o sporu koji je nastao i preko toga se vrlo glatko prešlo tako da mi se čini da su članovi izmanipulirani", drži Pilsel.

Nije ovo ništa novo za njega. "Meni se ovo po drugi put događa po povratku u Hrvatsku, da organizacija za ljudska prava gazi prava svojih ljudi. HHO i Ivan Zvonimir Čičak optuživali su 90-ih Tuđmana zbog nepotizma, a Čičak je zaposlio sedam članova svoje obitelji u HHO-u. Mene je, pak, optužio da me je instalirao Ivić Pašalić da rasturim Odbor iznutra. Elemente osobnog sukoba vidio sam i u Amnestyju, zavrtjela mi se priča iz 90-ih. Nisam htio biti od onih koji to promatraju, a svojim članstvom daju legitimitet. Meni je jako žao zbog svega, ideja Amnestyja jako je važna. Bori se protiv ukidanja smrtne kazne. U Iranu se, primjerice, i dalje izvršavaju smrtne kazne nad maloljetnicima. Ja sam se posebno angažirao oko sudbine političkih zatvorenika na Kubi", kaže Pilsel.

Čini mu se da je centrala u Londonu neinformirana o pravom stanju stvari u Amnesty Internationalu Hrvatska. "Problem je i imperijalizam. U Londonu misle da imaju pravo nametnuti program svim ograncima diljem svijeta. Recimo, kad su u posljednjem izvještaju prozvali Šeksa, ništa nisu pitali ljude u Hrvatskoj. Puknu priopćenje i onda mi moramo kao Amnesty International Hrvatska podnositi teret izvještaja. Tako nije u Helsinškoj federaciji. Odbori pojedinih zemalja imaju autonomiju što ovdje nije slučaj", zaključio je Pilsel.

Pokušali smo o svemu razgovarati i sa sudionicima sukoba u Amnestyju. Milena Beader nam se ispričala, kaže da ne bi htjela svojim izjavama ugroziti sporove koje vodi protiv Amnestyja, dok nam se Martina Baznik nije javila na mobitel.