Sustavno se može pristupiti identifikaciji žrtava iz drugog svjetskog
rata - zaključio je u svom predavanju drugog dana 7. ISABS konferencije forenzičke, antropološke i medicinske genetike koja se održava u Bolu na Braču prof. dr. sc. Dragan Primorac, navodeći kao primjer utvrđivanje identiteta četiri žrtve iz tog vremena ekshumirane iz groba pored Škofije Loke.

Prof. Primorac u svom je izlaganju povukao paralelu između identifikacije žrtava Domovinskog rata (u čemu je i osobno sudjelovao) i identifikacije žrtava iz 2. svjetskog rata.

O važnosti DNK analize govorio je stručnjak za to područje Christoper Asplen, bivši pomoćnik američke glavne tužiteljice, danas angažiran na formiranju DNK baze zločinaca u Africi, kontinentu s najviše silovanja i ubojstava. Asplen je naglasio da niti jedna metoda kroz
povijest nije doprinjela u toj mjeri riješavanju velikog broja zločina, niti pripomogla u borbi protiv terorizma, bioterorizma i organiziranog kriminaliteta te očuvanju nacionalne sigurnosti kao metoda DNK analize.

Uz brojne predavače koji su govorili drugoga dana konferencije na kojoj se okupilo preko pet stotina sudionika iz 40-ak zemalja svijeta izlagao je i Frederick Bieber, profesor s Medicinskog fakulteta sveučilišta na Harvardu. On je na primjerima objasnio kako je preko
DNK članova obitelji počinitelja u praksi moguće doći do krivca za neki zločin.

Naveo je dva slučaja iz Kalifornije. U jednom se radilo o godinama neriješenom slučaju više ubojstava koji je okončan kad je u bazi pohranjen DNK mladića osuđenog zbog oružanog napada.
Ispalo je da se njegov DNK djelomično podudara sa biološkim tragom pronađenim na mjestu tih zločina. Pretraživanjem baze u kojoj je oko milijun i pol uzoraka eliminacija je sužena na 200 osoba međusobno povezanih na osnovu tog traga. Analizom Y kromosoma koji se prenosi s oca na sina došlo se do počinitelja. Bio je to otac osuđenog mladića.

U slučaju silovanja i otmice djevojke istom se metodom došlo do zločinca. Ali tada je u bazi pohranjeni DNK oca doveo do sina počinitelja.