Na svijetu postoji nekoliko geografskih područja ili "plavih zona", kako ih naziva poznati svjetski istraživač i novinar časopisa "National Geographic" Dan Buettner, čiji stanovnici žive nevjerojatno dugo i zdravo, i to sadržajnim životima.

Otkrivanje "plavih zona" Buettneru je postalo životno djelo i za sada ih na popisu ima četiri - brdovit kraj na talijanskom otoku Sardiniji u kojem uglavnom žive pastiri; područje u Lomi Lindi u Kaliforniji, gdje živi skupina adventista sedmog dana; regija u planinama poluotoka Nicoye u Kostariki, gdje stanuje skupina seljaka i područje na Okinawi u Japanu, gdje živi zajednica vrtlara.

Gdje najdulje i najkraće žive žene...

Najdulje žive u: 1. Dubrovačko-neretvanskoj županiji - 81,96 godina 2. Istarskoj - 81,72 3. Zadarskoj - 81, 21 4. Splitsko-dalmatinskoj - 81,03 5. Primorsko-goranskoj - 80,70

Najkraće žive u: 1. Bjelovarsko-bilogorskoj županiji - 77,50 godina 2. Virovitičko-podravskoj - 77,67 3. Sisačko-moslavačkoj - 78,08 4. i 5. Krapinsko-zagorskoj i Koprivničko-križevačkoj - 78,16

Buettner je locirao i petu zonu - na otoku Ikariji u Grčkoj, a razmišlja i o šestoj - području South Shorea u Novoj Škotskoj. I svima njima je zajedničko da njihovi stanovnici, zbog stila života, imaju deset puta veće izglede da dožive stotu od prosječnog stanovnika SAD-a, a uz to su i slučajevi raka i kardiovaskularnih bolesti znatno rjeđi.

Koliko su Hrvatska i njezine županije daleko od plavih zona? U Hrvatskoj, prema posljednjim podacima, očekivano trajanje života za žene iznosi 79,43, a za muškarce 72,61 godinu, što je za oba spola po sedam godina kraće nego, primjerice, u Japanu, koji ima jedno od najstarijih svjetskih stanovništava. A ako te podatke usporedimo sa zemljama EU-a, naša se država smjestila u donjoj sredini europske ljestvice, piše Slobodna Dalmacija .

Presudna je - prehrana

I u Hrvatskoj, međutim, po očekivanom trajanju života postoje razlike po geografskim područjima. Najdulje se, u prosjeku, živi u jadranskoj Hrvatskoj, a najkraće u panonskom dijelu. U publikaciji Državnog zavoda za statistiku (DZS) demograf prof. dr. Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Marinko Grizelj, viši stručni savjetnik u DZS-u, te razlike objašnjavaju strukturom prehrane, što je i prema Buettneru ključni faktor za duljinu života, a uz to Akrap i Grizelj napominju kako u obzir treba uzeti i povišene stope smrtnosti u panonskom dijelu države, kao naknadnu posljedicu Domovinskog rata.

... a gdje muškarci

Najdulje žive u: 1. Dubrovačko-neretvanskoj županiji - 75,23 godina 2. Splitsko-dalmatinskoj - 74,90 3. Zadarskoj - 74,87 4. Primorsko-goranskoj - 74,66 5. Šibensko-kninskoj - 74,46

Najkraće žive u: 1. Krapinsko-zagorskoj županiji - 68,81 godina 2. Virovitičko-podravskoj - 69,29 3. Koprivničko-križevačkoj - 69,83 4. Bjelovarsko-bilogorskoj - 70,58 5. Sisačko-moslavačkoj - 70,73

Ako promatramo konkretno županije, hrvatskom "plavom zonom", prema podacima DZS-a, možemo proglasiti Dubrovačko-neretvansku županiju.

Ondje muško dijete može očekivati da će u prosjeku živjeti 75,23 godine, što je, primjerice, čak za šest i pol godina dulje od očekivanog životnog vijeka u Krapinsko-zagorskoj županiji.

Duge penzionerske godine

Također, dodaju Akrap i Grizelj, umirovljenik u dobi od 65 godina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji može očekivati da će, u prosjeku, živjeti i primati mirovinu još 16,3 godina, dok će umirovljenik u Krapinsko-zagorskoj županiji, u prosjeku, živjeti još 12,3 godine, odnosno četiri godine kraće.

I žensko dijete rođeno u Dubrovačko-neretvanskoj županiji može očekivati najdulji životni vijek u Hrvatskoj, i to u prosjeku skoro 82 godne, što je četiri i pol godine dulje nego u Bjelovarsko-bilogorskoj. Ako se, napominju Akrap i Grizelj, promatra očekivano trajanje života za žene u dobi od 65 godina, onda se može navesti kako će stanovnice Dubrovačko-neretvanske i Istarske županije prosječno živjeti najduže u Hrvatskoj, i da će prema sadašnjim uvjetima smrtnosti doživjeti 85. godinu života.
Grah i čašica-dvije dnevno.

A što sami možemo učini da bi postali "plavozonac"? Dan Buettner, nakon proučavanja životnih stilova stanovnika "plavih zona" ističe kako prihvaćanje takvog života nije složeno - uključuje barem dvije vrste povrća uz svako jelo, neovisno je li svježe ili smrznuto, zatim redovitu konzumaciju graha, koji je, uz soju, glavna namirnica u prehrani svih "plavih zona", dok unos mesa treba ograničiti na jednom ili dva puta tjedno jer nitko od stogodišnjaka "plavozonaca" nije veliki mesojed.

Poželjna je, nadalje, napominje Buettner, i čašica do najviše dvije alkohola dnevno. Na Sardiniji, primjerice, piju crno vino, a na Okinawi sake, i to može smanjiti rizik od bolesti srca i krvnih žila, međutim, ističe Buettner, važna je umjerenost jer više od dvije čaše dnevno poništit će pozitivne učinike.

"Plavozonci" su, nadalje, ludi za orašastim plodovima, koji snizuju razinu kolesterola i izvrstan su izvor vitamina E, no s obzirom na to da su kalorični, nužno je njihov unos ograničiti na 45 grama na dan.

I za kraj, Buettner poručuje da je istraživanje navika života u "plavim zonama" pokazalo kako je za dugovječnost važno i ograničavanje dnevnog unosa kalorija.

Stanovnici Okinawe, primjerice, dnevno unose najviše 1900 kalorija i drže se izreke da treba jesti dok nisi 80 posto sit jer, kako objašnjavaju, mozgu treba oko 20 minuta da javi želucu da je zadovoljan, pa treba prestati jesti kada više nismo glasni, a ne kada osjetimo sitost.