Ove godine zadarsko Sveučilište domaćin je velike međunarodne konferencije o Promišljanju društvenih i humanističkih znanosti. I sami smo se uvjerili u brojnost i elokvenciju sudionika skupa koji je u Zadar doveo stručnjake iz 20-tak zemalja - od Sjeverne Amerike do Australije.

S Tomislavom Pletencem i Biljanom Kašić porazgovarali smo o zanimljivim temama koje izlažu na konferenciji.

Tomislav Pletenac je docent na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta. Uža područja interesa su mu: teorija, povijest etnologije, postkolonijalizam i politička antropologija. Odabrao je temu Cvjetnog Trga u Zagrebu zato jer je htio istražiti zbog čega je upravljanje prostorom napravilo tako veliki problem, zbog čega je to izazvalo tolike proteste i koja je to specifična kvaliteta prostora kao takvog koji izaziva društvenu napetost?

'Moja prva teza je da se radi o problemu nečega što je nastalo u 18. stoljeću i zove se apstraktni prostor. To je invencija 17. i 18 stoljeća, prosvjetiteljstva koje dolazi po druge kritike tek postkolonijalnom teorijom 80-ih i 90-ih godina 20.st. Pronalazim u tom problemu apstraktnog prostora ideju u koju ljudi upisuju vlastite želje, fantazme, i da se ti individualni osjećaji, problemi, koji nisu grupni uozbiljuju u tom apstraktnom prostoru. Na neki način se svi u tom prostoru osjećaju više pogođenim nego nekim drugim problemima. Na Cvjetnom Trgu osjećaju problem njihovog subjekta i individualizma', kaže Pletenac.

Druga Tomislavova teza je da se cijelo vrijeme radi o nečemu što je tijelo, dakle fizičko, a ne simboličko: 'Čovjek kada osjeti na vlastitom tijelu problem, onda puno brže reagira. Čini mi se da u ovom slučaju prostor i tijelo odigravaju jednu ključnu ulogu'.

Drugi naš sugovornik, odnosno sugovornica bila je teoretičarka, aktivistkinja te feministkinja po uvjerenju, Biljana Kašić. Biljana Kašić se bavi ‘aktivističkom teorijom' ili kritičkim spoznavanjem i djelovanjem.

U izlaganju Biljane Kašić riječ je o feminističkoj priči 'Prostora i tijela'. Njezina je teza da su žene na neki način i tijelo i prostor istodobno. U svom izlaganju govori o ženskim tijelima koja su na neki način metafora prostora, o geo tijelima koja imaju drugačije oblike i dimenzije.

Ono što je njezino područje velikog interesa jest način na koji žene služe globalizaciji kapitala ili kapitalnom odnosu kao geo tijela (žene migrantkinje, žene u trgovini, prostituciji, seksualnom turizmu...). Bavi se pitanjima na koji način žene preživljavaju, koristeći vlastito tijelo odnosno zlorabom vlastitog tijela i kako su zlorabljene.

Unutar radikalizacije prostora, zanima je druga mogućnost, nešto onkraj prče o eksploataciji kapitalističkog grada i onkraj upotrebe ženskog tijela.

'Zanimaju me mjesta ženske solidarnosti i na koji se način žene zajedno organiziraju, pružaju otpor jednom modelu pomičnih upotrebnih fragmentiranih ženskih tijela. Žene su nažalost sve više u funkciji suvremenog ropstva,' zaključuje Kašić.