Prema jednom tumačenju, DORH je odustao od Polančeca jer nema dokaza da se radi o kriminalnom djelu, već “samo” o lošem ugovoru (valjda sklopljenom iz nehaja i neznanja)

"Sad me zbilja zanima na čemu će Državno odvjetništvo temeljiti optužnicu protiv mog klijenta. To će biti vrlo zanimljivo", prokomentirao je Čedo Prodanović, odvjetnik Ive Sanadera, odustajanje DORH-a od progona Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade, u slučaju Ine, piše slobodnadalmacija.hr

Naime, ako je Polančec, koji je sa Sanaderom osmislio i operativno provodio sklapanje novoga dioničarskog ugovora između Vlade i Mola nad Inom, oslobođen progona, to može značiti samo da u DORH-u smatraju kako u tom dioničarskom ugovoru nije bilo kriminalnog djela. A ako nema kriminalnog djela, odnosno ako tim ugovorom nije nanesena šteta hrvatskoj strani, onda se ni Sanadera ne može optužiti za to. Nakon toga se postavlja i pitanje zbog čega je onda Sanader dobio mito od Mola.

Podsjetimo kako je DORH poduzeo istražne radnje protiv Polančeca samo zbog lošeg i štetnog sklapanja i potpisivanja dioničarskog ugovora, ali da se njega nije sumnjičilo zbog primanja mita, nego je taj krimen bio usmjeren na Sanadera. To je dijelom bilo nelogično u startu, jer je značilo da je Polančec napravio štetan ugovor i Sanaderu omogućio da dobije mito, a da ništa nije tražio zauzvrat. Kažem dijelom nelogično, jer se može kazati i kako je Sanader “zloupotrijebio” Polančeca, HDZ i Vladu i svojim autoritetom ih “natjerao” da pristanu na štetan ugovor, a potom “pokupio vrhnje”.

U tom slučaju su svi oni znali da Sanader nešto muti, no pristali su na taj mutež ne želeći se suprotstaviti “velikom šefu”. Ali što se samoga sudskog postupka tiče, odustajanjem od progona protiv Polančeca sasvim pada u vodu i optužba za štetnost dioničarskog ugovora za hrvatsku stranu. Stoga se postavlja pitanje zbog čega je DORH odustao od optužbe protiv Polančeca, jer postoje vrlo jaki argumenti i dokazi da je taj dioničarski ugovor zbilja bio štetan za Hrvatsku.

Prema jednom tumačenju, DORH je odustao od Polančeca jer nema dokaza da se radi o kriminalnom djelu, već “samo” o lošem ugovoru (valjda sklopljenom iz nehaja i neznanja), za što se snosi politička, a ne kaznena odgovornost. No, to bi se onda trebalo odnositi i na Sanadera, a odustajanja od njegova progona u ovom slučaju nema.

Dapače, neslužbeno se najavljuje nova optužba protiv njega baš u slučaju “Ina”. Zato se vrlo logičnim čini ono tumačenje Polančecova aboliranja koje kaže kako bi dosljednim progonom bivšeg potpredsjednika Vlade na klupu za osumnjičene trebalo sjesti čitavo predsjedništvo HDZ-a i uži kabinet Vlade, jer je dokazano da je Polančec sve detaljno upoznao s aspektima tog posla.

Tako nešto se DORH-u, vrlo moguće, pričinilo kao prevelik zalogaj, pogotovo u predizborno vrijeme. Takva situacija je onda rezultirala odlukom da se odustane od progona Polančeca (pa tako i vrha HDZ-a i užeg kabineta Vlade), ali da se procesuira Sanadera. Problem je samo što DORH na taj način reže granu na kojoj leži optužnica i za bivšeg premijera, pa će morati dokazivati da je mito dobio zbog - lijepih očiju.

SD/eZd