Matica Zadrana jučer je u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru organizirala predavanje "Darivanje organa nakon smrti". Kao gosta predavača, predsjednik Matice Zadrana Ivan Babić, ponosno je predstavio dr. Nadu Ninčević, specijalisticu anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, transplantacijsku koordinatoricu u O.B. Zadar. Vrlo je pohvalno za naglasiti kako je dr. Ninčević prvi donor organa u O.B. Zadar (2002.)

Primarni razlog održavanja ovog predavanja je taj što ljudi o transplantaciji organa još uvijek nisu dovoljno informirani, naglasio je Babić. „ Ne znaju kako ide procedura, boje se što religija kaže na darivanje organa, boje se manipulacija organima i hoće li tijelo biti oštećeno, a sve su to neopravdani strahovi. Postoje mnogi potencijalni donori koji zbog nedovoljno educiranosti donose različite predrasude o transplantaciji organa čime sprječavaju mogućnost spašavanja ili poboljšanja kvalitete nečijeg života. Također, postoje i mnogi (potencijalni) primatelji organa, skeptični i nedovoljno upućeni u cijeli proces, čime uvelike ugrožavaju vlastite živote."

„U svijetu je transplantacija organa prihvaćena i uspješna metoda liječenja bolesti zbog kojih je došlo do nepovratnog zatajenja funkcije organa neophodnog za ljudski život. Za neke je organe, poput jetre, srca i pluća, presađivanje je i jedina metoda liječenja. Važno je da ljudi shvate kako uspješno presađivanje, i kada nije od vitalne važnosti (npr. bubreg), puno pridonosi kvaliteti života", rekla je dr. Ninčević. Iz tog razloga, presađivanje organa zahtijeva široku podršku i obaviještenost o važnosti darivanja organa nakon smrti u svrhu liječenja.

Potreba za transplantacijom iz godine u godinu naglo raste jer je nažalost i sve veći broj oboljelih. Ali, zahvaljujući transplantaciji, oboljelima je omogućena najveća terapijska dobrobit - život. Nažalost, broj osoba koje čekaju na presađivanje daleko je veći od broja organa ili tkiva raspoloživih za presađivanje, stoga se i provode edukativna predavanja kako bi se ljude uputilo na taj problem u kojem oni itekako mogu sudjelovati te spasiti ljudske živote. Svakome od nas jednoga dana može ustrebati organ i sigurno ne bi postojala veća sreća i zahvalnost kada bismo saznali da će se naš život nastaviti jer nam je netko od potencijalnih donora pomogao.

„Skoro svatko od nas može biti potencijalni donor organa, kao i potencijalni primatelji", izjavila je dr. Ninčević. „Najčešći donori su žrtve prometnih nesreća, koje su imale ozljede mozga ili osobe koje su pretrpjele moždani udar. Činjenica je da se na doniranje organa lakše odlučuju obitelji koje su se o tome informirale i koje su upućene, dok one obitelji u kojima se o tome nije razgovaralo, odbijaju dati organe."

Dr. Ninčević je razgovarala s mnogim obiteljima koje su se odlučile donirati organe preminule voljene osobe. Obitelji bi odgovorile kako u tome pronalaze svojevrsnu utjehu i lakše se nose sa gubitkom jer ih tješi spoznaja da je njihova voljena osoba spasila nečiji život i, na neki način, još uvijek „živi" u toj drugoj osobi. „Pohvalno je što se posljednjih godina osjeti trend povećanja doniranja organa, ali je i dalje, nažalost, još uvijek veći broj onih koji odbijaju donirati organe, najčešće zbog neinformiranost", rekla je Ninčević.

Transplantacija u Hrvatskoj

Nada Ninčević je naglasila kako su se, od učlanjenja u Eurotransplant, liste čekanja u Hrvatskoj smanjile za 8,4 posto. Drugim riječima, tih 8,4 posto ljudi je, zahvaljujući donorima, dobilo priliku za novi život. 2010. godine, Hrvatska je imala 28,2 donora na 1 milijun ljudi, što ju je svrstalo na treće mjesto u svijetu, nakon Španjolske i Portugala, a što ujedno predstavlja povećanje broja donora od 64,9 posto u odnosu na 2009. godinu.

2010. godine, u Hrvatskoj je transplantirano 20 srca, 62 jetre, 171 bubreg i 13 gušterača. Bez obzira na velik broj transplantacija, zbog nedovoljnog broja donora, još uvijek mnoštvo pacijenata čeka na novo srce, jetru, a najviše na bubreg jer ti pacijenti mogu živjeti bez bubrega (uz pomoć dijalize). Korisna informacija je ta da se bubreg i jetra mogu transplantirati i sa živog donora.

Transplantacije nisu jeftine. Jednostavnije presađivanje bubrega stoji oko 60 tisuća kuna, kompliciranije operacije između 100 i 120 tisuća, a transplantacija jetre stoji 300 tisuća kuna.Kakva je situacija s darivanjem organa u praksi?

Bez obzira na pozitivne zakonske propise koji omogućuju darivanje organa, ukoliko se obitelj umrle osobe izričito protivi darivanju organa, njihova želja se poštuje. Obitelj u većini slučajeva nije upoznata sa stavom umrlog člana obitelji o darivanju organa poslije smrti te se godišnje gubi oko 30 posto mogućih darivatelja zbog nepristanka obitelji na eksplantaciju, iako umrla osoba nije izrazila protivljenje darivanju organa. Zato bi građani trebali što prije donijeti odluku vezano uz darivanje organa nakon smrti te o svom stavu informirati svoje bližnje.

Koji se organi i tkiva mogu uzeti za presađivanje?

Za presađivanje se mogu uzeti solidni organi: bubrezi, jetra, srce, pluća, gušterača i tanko crijevo, zatim tkiva: rožnice, kosti, hrskavica, tetive, koža, srčane zalisci i krvne žile te krvotvorne matične stanice.

Kome se organi presađuju?

Organi i tkiva presađuju se vodeći računa o njihovoj jednakoj dostupnosti osobama (primateljima) s Nacionalne liste čekanja u skladu s transparentnim, objektivnim i općeprihvaćenim medicinskim kriterijima (imunogenetski i klinički kriteriji). Pravila dodjele organa i tkiva drukčija su za svaki organ i tkivo. Prije presađivanja odgovarajućem primatelju pojedina tkiva mogu se pohraniti u banku tkiva.

Donorska kartica također je od izuzetne važnosti kao iskaz pozitivnog stava pojedinca o darivanju organa te ukoliko je preminula osoba posjedovala donorsku karticu obitelj uglavnom poštuje stav umrle osobe i ne protivi se eksplantaciji. Donorsku karticu možete zatražiti kod Vašeg liječnika primarne zdravstvene zaštite.

Kada netko postaje mogući darivatelj organa ili tkiva?

Mogući darivatelj organa postaje osoba bilo koje dobi koja umre u bolnici u Jedinici intenzivnog liječenja, a kod koje je dokazano nepovratno oštećenje mozga tj. potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije (moždana smrt). Darivatelj tkiva može biti osoba kod koje je utvrđen potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije ili potpuni prestanak rada srca. Organi se ne smiju uzeti od preminule osobe ako smrt mozga nije potvrđena i dokumentirana na način propisan zakonom.